To je Rikov mali - Grajndovanje Denisa Dženkinsa | Skaut Sport
side menu icon

To je Rikov mali - Grajndovanje Denisa Dženkinsa

Mogli bi da pokrenemo serijal tekstova na Skaut sportu sa tematkom "Grinding all my life" (RIP Nipsey Hussle), i nemamo problema da baš Denis probije led

26.11.2025. 14:27 h

Main article image
Slika: foto: Guliver/ AP Photo/Erik Rank

Teško je naći bolju ulaznu tačku u ovu priču od jedne jednostavne rečenice: ovo je košarkaš Rika Pitina – i čovjek koji je u više navrata stao iza njega kad je većina drugih okretala glavu.

Rik Pitino je taj koji ga je prvi "pročitao“ Denisa Dženkinsa, koji mu je otvorio vrata Ajone, koji ga je poveo sa sobom u St. Džons i koji ga je gurao naprijed čak i kad je izgledalo da košarkaški sistem nema namjeru da mu pruži ozbiljnu šansu.

A ta šansa, naravno, nije stigla preko noći. Prije nego što je dospio do Detroit Pistonsa, Dženkins je lutao stazama koje obično ne vode do NBA-a: DI početak na Pacifiku, odlazak u Odesa koledž, pa tek onda Ajona.

Kod Pitina je izrastao u pouzdanu opciju, u pleja koji igra brzo, misli brzo i brani još brže. Sve što danas radi u NBA-u potiče iz tog perioda – Pitino je u njemu vidio lidera i defanzivca puno prije nego što su ga drugi primijetili.

Na sva zvona je zvonio jedan od najpoznatijih koledž trenera, cimao klubove da obrate pažnju na njegov pulena...

Put do NBA-a?

Mogli bi da pokrenemo serijal tekstova na Skaut sportu sa tematkom "Grinding all my life" (RIP Nipsey Hussle), i nemamo problema da baš Denis probije led (Bog sami zna koliko smo je puta koristili do sada, deal with it).

Klasična priča za one koji prežive pakao G lige i odupru se "debelih masnih" ugovora iz Azije i Evrope.

Dženkins nije izabran na draftu, ali je dobio priliku da se pojavi na trening rundama, pa u Ljetnoj ligi. Detroit je, vidjevši energiju i odlučnost, ponudio two-way ugovor.

To je bio trenutak koji mnogi samo jednom u karijeri dobiju – i najčešće ga ne iskoriste. Dženkins je uradio suprotno: u G ligi je pokazao kreativnost, agresivnost i volju da šutira veći volumen trojki nego ranije. Nije još bio „šuter“, ali je postajao neko ko ima hrabrost da pokuša.

I onda je došla NBA. Prvo sporedno, kratko, gotovo neprimjetno. Tek nekoliko minuta u porazu od Klivlenda. A onda – povreda za povredom, rupe u rotaciji i trenutak koji je čekao. U startnoj postavi protiv Vašingtona odigrao je dovoljno da se otvori prostor za naredne šanse. Da od tada igra kao čovjek koji hvata nešto što mu je godinama izmicalo.

Protiv Vizardsa 24 poena, 8 skokova, 3 asistencije. Težak šut za produžetke.

Protiv Bulsa? 18 poena i 12 asistencija.

Njegova igra je jednostavna za razumjeti, ali vrlo teška za braniti.

Kao kreator, Dženkins nikad ne izgleda u žurbi – ima tu Pitinovu školu čitanja odbrane u tri poteza unaprijed. Asistencije stižu jer zna da zadrži dribling sekund duže nego što odbrana očekuje, a onda loptu ubaci baš tamo gdje treba.

U paru sa Kejdom Kaningemom izgleda kao idealni sekundarni kreator: neko ko će izvući reket, neko ko će donijeti stabilnost kad prva opcija bude udvojena.

Odbrana, naravno, ostaje njegov temelj.

To je bio aspekt igre koji je Pitino najglasnije isticao dok ga je hvalio. Agresivne ruke, pametno zatvaranje linija dodavanja, fokus van lopte, sve to ga drži na terenu čak i kad šut ne ide. A ide - trenutno možda i više nego što je realno očekivati na duži rok. Nikad u karijeri nije pogađao ovako dobro spolja, ali djeluje sigurnije, hrabrije, spremnije da povuče iz driblinga. Dok traje – traje.

Skok u napadu i kontrola izgubljenih lopti samo su još dvije sitnice koje upotpunjuju sliku profila koji NBA treneri vole: neko ko pomaže timu u svim onim "malim stvarima“ koje utiču na tok utakmica.

A Detroit?

Iznenada ima dubinu kakvu nije imao godinama. Čak i bez Džejlena Djurena i Kaningema u pojedinim mečevima, Pistonsi djeluju kao tim koji može da diše, da trči i da vrši pritisak u talasima. Dženkins je dio toga – ne kao zvijezda, ne kao neko ko će preuzeti franšizu, nego kao oličenje onoga što pretvara ekipu u ozbiljan projekat: pouzdanost.

Jednog dana će mu se, naravno, minutaža smanjiti. Vjerovatno će se i procenat šuta normalizovati. Ali Detroit već sada zna nešto mnogo važnije: može da mu vjeruje. A to je valuta koja se u NBA-u najteže zarađuje.

I zato sve ovo liči na priču koja je već ispisana mnogo puta, ali nikad baš ovako – priča o igraču koji je bio na marginama, koji se držao svojih mentora, i koji danas igra košarku koja zvuči kao najbolji kompliment Riku Pitinu:

"Hej ovo je Rikov mali“.

Komentari | Podijeli vijest