Srce, ruke i lopata

Nakon Drugog svjetskog rata, nova vlast je u Jugoslaviji, po uzoru na druge socijalističke zemlje, u izgradnji porušene zemlje podsticala takmičarski duh. U Sovjetskom savezu je tad npr. bio aktuelan pokret „stahanovaca“, sljedbenika Alekseja Stahanova, rudara koji je još 1935. godine iskopao 102 tone uglja, što je bilo 12 puta više od norme, što je tada smatrano svjetskim rekordom.

U jeku sukoba Tito-Staljin, Jugoslavija je 24. jula 1949. godine objavila svoj odgovor u vidu Alije Sirotanovića, rudara rudnika Breza, koji je sa svojom smjenom u Jami 1 u Rovu vojvode Putnika za osam sati iskopao 152 tone uglja i postavio novi svjetski rekord. Alija je odlikovan kao heroj socijalističkog rada, postao je simbol mlade države i njenog sistema, te primjer udarnika. Po legendi koja je poslije kružila, umjesto nagrade je od Tita samo tražio veću lopatu ...

Četvrtog januara 2026. godine, oko 22 časa po našem vremenu, Majls Garet, defanzivac Klivlend Braunsa, oborio je rekord po broju sekova u jednoj NFL sezoni. Garet je stigao do nestvarne brojke od 23 seka, čime je prevazišao dosadašnje rekordere, Majkla Strahana (postavio rekord 2001) i Ti Džeja Vata (izjednačio 2021) koji su postigli po 22,5 seka u sezoni.

Garetu je pred posljednje kolo ove sezone nedostajao jedan sek da obori rekord, ali ga je sigurno radovalo što je za protivnika imao Sinsinati Bengalse, čijeg je kvoterbeka, Džoa Buroua, obarao možda i najviše puta. Na 5:04 do kraja utakmice, pri rezultatu 17:12 za Klivlend, Garet je sekovao Buroua i ušao u istoriju NFL-a. U istoriji Braunsa je već odavno, jer rekord franšize drži od 2021. godine kada je u jednoj sezoni zabilježio 16 sekova.

https://x.com/NFL/status/2007910975492727170 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— NFL (@NFL) December 7, 2023

Svojevremeno prvi pik NFL drafta (2017) je ove sezone već sakupio nekoliko rekorda. Postao je prvi igrač sa najmanje 12 sekova u šest uzastopnih sezona, a sa ukupno 125,5 sekova u 134 utakmice u karijeri, drži rekord lige sa najviše ostvarenih sekova prije tridesetog rođendana. Garet je šest puta izabran u Ol-Pro a 2023. godine je bio proglašen najboljim defanzivcem godine, i sve su prilike da ga to priznanje čeka i ove sezone.

U rodnom Arlingtonu, u Teksasu, Majls Garet je svojom snagom, atletiticizmom i izvanrednim čitanjem igre od malih nogu privlačio pažnju. U srednjoj školi su ga zvali Supermenom, ali Garet se ugledao na drugog stripskog junaka:

„Fleš. On je najbrži čovjek na svijetu ali je ranjiv, za razliku od Supermena. On nema moći kao Supermen i pod velikim je pritiskom ali ga uspješno nosi. To sam ja, to je moj život,“ izjavio je Garet za ESPN u najavi za draft na kojem će ga izabrati Klivlend Braunsi.

Od te 2017. godine, Majls Garet je superheroj Klivlenda i strah i trepet za protivničke kvoterbekove. Već na prvoj profesionalnoj utakmici, u prvoj akciji je zabilježio sek. Konstantan, pouzdan i neprikosnoven je već devet godina. Ali za razliku od Fleša ili Supermena koji mogu naći podršku u Ligi pravde, Garet u Braunsima ne može da računa na pomoć.

Garet je proveo čitavu karijeru u možda i najnesposobnijoj NFL franšizi. Za devet godina u Braunsima, odigrao je tek tri plejof utakmice. A taj se broj neće uvećati ni ove sezone, pošto su se pobjedom nad Bengalsima (20:18) Braunsi oprostili i od ove sezone sa negativnim skorom (5-12). Štaviše, Braunsi su jedna od rijetkih franšiza koja nikad nije igrala u Superboulu, a svoj posljednji NFL trofej osvojili su u eri prije prvog Superboula, još 1964. godine.

Braunsi, Indijansi i Kavalirsi obožavani su u Ohaju od svog nastanka, uprkos tome što su svojim navijačima kroz istoriju uglavnom nanosili bol. Klivlend je nekada bio radnički grad, a u radničkim gradovima sport je sve, i ta tradicija se prenosila sa generacije na generaciju. Ali od posljednje titule Braunsa, u Klivlendu se na neko slavlje čekalo do povratka Lebrona Džejmsa u Kavse i NBA prstena 2016. godine.

Grad je postao predmet sprdnje i stekao kultne nadimke „The Mistake by the Lake“ („Greška pored jezera“, Klivlend leži kraj jezera Iri) i „Factory of Sadness“ (Fabrika tuge, mada je meni lično prevod hrvatskih kolega zvučniji – Tvornica tuge). A iako je opšte sportsko prokletstvo prekinuto košarkaškim uspjehom prije, evo već, decenije, za navijače Braunsa fabrika tuge radi punom parom. Braunsi su protekle 62 godine sinonim za neuspjeh, za javašluk i nekompetentnost.

I Majlsu Garetu je toga dosta. Svoje najbolje godine dao je franšizi koja mu nije omogućila ni nadu da se može ući u borbu za Superboul. Jeste mu doduše prošlog marta omogućila jedan od najboljih ugovora u ligi sa 122 miliona dolara garantovanih do 2030. godine, ali Garet je prethodnih dana poslao vrlo jasnu poruku vlasnicima i menadžmentu Braunsa:

„Ja želim da pobjeđujem. Dok god su tim i organizacija takođe posvećeni pobjedama, ja sam na raspolaganju. Ali ako se bude razmišljalo o tankovanju ili rebildingu, nemojte računati na mene.“

Budućnost uklete franšize ne izgleda bajno. Veliko je pitanje da li će trener Kevin Stefanski i generalni menadžer Endru Beri ostati na svojim pozicijama nakon ove sezone, a posebna briga je što u Braunsima niko trenutno nema jasnu sliku ko će biti franšizni kvoterbek. Sezonu je počeo Džo Flako, nakon četiri kola ga je zamijenio Dilon Gebrijel, da bi od 12. kola šansu dobio i Šedur Sanders.

Majls Garet je, kao i obično, uradio šta je do njega. Oborio je rekord lige po broju sekova, digao alarm u upravi kluba od koje očekuje veću ambiciju. On ne može popraviti napad Braunsa koji je jedan od najslabijih u NFL niti pokušava da bude više od onoga što najbolje zna – da se postavi u stav svake sedmice, zaustavi protivničkog kvoterbeka i pobjednički digne ruke u zrak. Njegov je dan udaran, a njegov san hiljadu tona za jedan dan ...