Da li VARuješ meni ili misliš svojom glavom

Orjan Niland je u drugom minutu nadoknade prvog poluvremena ispucao loptu iz svog šesnaesterca, poslao je visoko iznad terena, a onda se dogodilo nešto što je svako ko je gledao utakmicu mogao da primijeti i bez čipa, grafikona, usporenog snimka i saopštenja iz kontrolne sobe. Lopta je u jednom trenutku izgubila prirodnu putanju i gotovo vertikalno pala ispred klupe Norveške, pravo u prostor iz kojeg je Engleska počela napad završen izjednačujućim golom Džuda Belingema.

Igrači Norveške su odmah pokazivali ka kablovima koji iznad terena drže pokretnu kameru, cijela klupa je reagovala, Stole Solbaken je na poluvremenu prišao sudiji Klemonu Turpenu, ali je gol ostao. Belingem je kasnije pogodio i u produžecima, Engleska pobijedila 2:1 i zakazala polufinale sa Argentinom, dok je FIFA još tokom utakmice objavila objašnjenje koje je otvorilo više pitanja nego što ih je zatvorilo.

Prema tvrdnji FIFA, senzor smješten u lopti nije zabilježio nikakav skok na grafikonu koji su nazvali "otkucajem lopte“, EKG kako bi rekao naš kolega Danilo, pa zato, kako su saopštili, ne postoji dokaz da je lopta dodirnula kabal i promijenila pravac.

Before England’s goal in minute 45+2 against Norway, the sensor in the Connected Ball showed no peak in the 'heartbeat of the ball' when in the air, and therefore no evidence that the ball touched the overhead wire and changed the movement of the ball. pic.twitter.com/gYf9ukfveT
— FIFA Media (@fifamedia) July 11, 2026
 

Tu već dolazimo do problema koji je mnogo veći od jednog gola, jedne utakmice i ljutnje Norvežana.

Pravila su prilično jasna. Kabal, kamera ili bilo koja konstrukcija iznad terena tretiraju se kao spoljašnji faktor, a ukoliko lopta ostvari kontakt sa takvim objektom, igra mora da bude zaustavljena i nastavljena spuštanjem lopte na mjestu kontakta. Otprilike kao kada udari sudiju. U ovom slučaju lopta bi pripala Norveškoj, odnosno ekipi koja bi zadržala posjed da nije bilo ometanja. Pošto je Engleska iz te situacije krenula u napad i postigla gol, VAR je imao pravo da pregleda kompletnu napadačku fazu. Bivši premijerligaški sudija Mark Klatenburg upravo je to objasnio u prenosu, naglašavajući da je eventualni kontakt sa kablom bio dio situacije koja je dovela do pogotka i samim tim pripada VAR protokolu.

The 3D data from FIFA's cameras around the stadium seem to contradict FIFA's official statement that the ball never made contact with the camera cable in Norway vs England.

FIFA has 16 dedicated high resolution optical cameras positioned around every World Cup stadium to capture… https://t.co/yG7LfL3DCv
— Mark Valorian (@markvalorian) July 12, 2026
 

Dakle, pravna dilema praktično ne postoji. Ako je lopta udarila kabal, gol nije smio da bude priznat.

Jedino pitanje glasi da li ćemo vjerovati sopstvenim očima ili uređaju koji je FIFA proglasila konačnim autoritetom.

Senzor u lopti uzima podatke 500 puta u sekundi i registruje ubrzanje i pokrete u tri dimenzije, ali ne vidi kabal, kameru niti bilo koji predmet iznad terena. Može samo da zabilježi promjenu u kretanju lopte. U ovom slučaju, ta super hi-tech lopta nije registrovala nikakav kontakt, iako je promjena putanje bila očigledna svima koji su gledali utakmicu. Zato odsustvo skoka na grafikonu ne može da bude konačan dokaz da kontakta nije bilo, već samo da ga senzor nije prepoznao.

Solbaken je poslije utakmice kazao da je lopta „pala pravo sa neba“, da su svi na norveškoj klupi spontano reagovali i da ne sumnja da je nešto dodirnula.

"Pričaćemo o tom kablu dok svi ne umremo“.

Tomas Tuhel je, možda nesvjesno, ponudio još bolji uvod u priču o nedosljednosti tehnologije.

"U lopti postoji čip koji može da vam kaže kada je dodirne dlaka, kao što znamo iz utakmice Hrvatske i Portugala“.

Upravo tako.

Kada je Hrvatska u 103. minutu utakmice sa Portugalom postigla gol preko Joška Gvardiola, televizijski snimak nije pokazivao da je Igor Matanović uspio da zahvati loptu glavom.

FIFA je tada posegnula za senzorom, pronašla gotovo neprimjetan skok na "otkucaju lopte“ i zaključila da ju je Matanović okrznuo kosom, čime je promijenjen trenutak od kojeg se određivao ofsajd Marija Pašalića. Gol je poništen, Hrvatska eliminisana, a fudbalskom svijetu je objašnjeno da čip može da vidi ono što ljudsko oko ne može.

Il superslomo che dimostra che #Matanovic non devia la palla ( notare come il giro del pallone non cambia). la stessa FIFA dice che NON era da annullare pic.twitter.com/gA9W1IvVp5 pic.twitter.com/IffsKHSe1K
— Maurizio Pistocchi (@pisto_gol) July 3, 2026
 

Ostao je, međutim, osjećaj da je tehnologija iskorišćena kako bi pronašla prekršaj toliko sitan da nije promijenio ni brzinu ni putanju lopte, i da je fudbal izgubio gol zbog nečega što bez grafikona niko na stadionu ne bi mogao da primijeti.

Devet dana kasnije isti čip koji je pronašao Matanovićevu dlaku nije pronašao kabal razapet iznad terena u Majamiju.

Kod Hrvatske nam je poručeno da ne vjerujemo očima jer senzor zna bolje. Kod Norveške nam se sada govori da ponovo ne vjerujemo očima, ovoga puta zato što senzor nije pronašao ništa. U prvom slučaju odsustvo vidljivog kontakta nije bilo važno jer je čip reagovao. U drugom vidljiva promjena putanje nije važna jer čip nije reagovao.

Tijeri Anri je tokom jedne od televizijskih rasprava o tehnologiji suštinu problema sveo na jednostavnu poruku: tehnologija jeste sjajna, ali ponekad moramo da vjerujemo sopstvenim očima. Fudbal je stigao do tačke u kojoj bi ta rečenica trebalo da bude napisana iznad svakog VAR monitora, jer ekran treba da pomogne sudiji da vidi više, a čip da mu ponudi dodatnu informaciju. Nijedan od njih nije napravljen da sudiju oslobodi obaveze da misli.

Engleska će u polufinalu igrati protiv Argentine, reprezentacije koju već prati priča o neobično toplom tretmanu sudija na ovom prvenstvu. Egipat se žalio poslije poraza 3:2 i tvrdio da su neke od presudnih odluka išle u korist svjetskog prvaka, što je Pjerluiđi Kolina odlučno odbacio, a onda je protiv Švajcarske VAR oduzeo žuti karton Leandru Paredesu i dodijelio ga Breelu Embolu zbog simuliranja na sredini terena. Pošto je Embolo već imao javnu opomenu, Švajcarska je ostala sa desetoricom u trenutku kada je izjednačila i počela da preuzima utakmicu, a Argentina je u produžecima postigla dva gola.

To nije dokaz da postoji zavjera, niti je svaka odluka koja ide u korist velikog tima automatski proizvod nekakvog plana. FIFA, međutim, sama hrani takve priče kada umjesto potpunog snimka, svih dostupnih uglova i jasnog objašnjenja ponudi grafikon kojem publika mora da vjeruje bez prava na pitanje.

VAR je uveden da ispravlja jasne i očigledne greške, a pretvoren je u vrhovnog tumača stvarnosti. Nekada pronalazi dodir koji niko nije vidio, nekada ne pronalazi konstrukciju koju su svi vidjeli, dok sudija između ekrana, slušalice i čipa polako prestaje da bude čovjek koji donosi odluku i postaje samo lice koje je saopštava.

Zato poslije Majamija pitanje više nije samo da li je lopta udarila kabal.

Pitanje za sudiju, VAR sobu i cijelu FIFA glasi: gdje je granica između pomoći i zamjene za odluku, i ko je na kraju odgovoran kada tehnologija i ono što svi vide ne govore isto.