Fudbalski pop top

„Haaland, Haaland! He's a blue, just like his dad“! Za nekog ko ni malo ne voli Mančester siti previše često pjevušim i zviždućem ovaj ritam posljednjih dana – s njim se budim i idem na spavanje. Trovanje sadržajem sa društvenih mreža, ali „Ha-Ha-Ha song“ sve mi je više simpatičan. Kao i sam Ha-Ha-Ha-Haland. Svjetla Svjetskog prvenstva obasjavaju drugačije, a Norvežanin u bojama reprezentacije sijao je mnogo ljepše – na terenu, u fleš-intervju zoni, šetajući po Njujorku i na tim istim društvenim mrežama.

Sitijevu gol-mašinu zavolio je cijeli svijet – Robokap na zadatku postao je simpatični osobenjak kog je upoznao cijeli svijet – njegovu ljubav prema prirodi, vještine u poljoprivredi, šaljivi duh...

Toliko je popularan da su iz RENIEC-a, peruanskog Nacionalnog registra za identifikaciju i građanski status, objavili zanimljivost da na stotine dječaka rođenih u doba Mundijala u toj državi dobijaju ime Haland ili čak Erling Haland. Erling Haland Solano – buduća devetka Alianse iz Lime. Dobro zvuči.

Šta je fora sa „Ha-Ha-Ha song“, koji ne možete da zamislite bez Halandovog iskarikiranog hoda i isturene donje vilice ili trka ka golmanu Iraka u prvom kolu turnira u Masačusetsu? Hasanov izbezumljeni pogled daje vam sliku britanskog monaha iz IX vijeka, nepomičnog i šokiranog pred Vikingom, pod kojim puca zemlja dok juri ka „žrtvi“.

„Ha-Ha-Ha song“ stvorili su navijači Sitija, inspirisani Halandovim igrama i zabranjenim disko hitom iz 1979. godine koji je uz tekst prilagođen Erlingovoj porodičnoj i klupskoj istoriji postao gol-himna Norveške i Sitija.

Riječ je o najvećem hitu euro-disko pop benda iz Minhena neobičnog imena, Džingis Kan. Na njemačkom ime mongolskog osvajača piše se „Dschinghis Khan“, a hit koji je zazvonio u ušima nekog od „plavaca“ je „Moskau“, kako se na njemačkom kaže Moskva.

Dschinghis Khan - Moskau (Starparade 14.06.1979) Watch on YouTube

Rusija je bila posebno inspirativna disko bendovima iz Zapadne Njemačke, sjetimo se samo „Boney M“ i „Raspućina“, ali su se u Kremlju na takva remek-djela gledala kao pežorativna. Tako je bilo i sa Kanovom „Moskvom“, koja je u Evropi bila na vrhu top-listi, a u Moskvi zabranjena, iako je, paradoksalno, u tekstu govorila o misterioznom, ledenom gradu, sa kulama od crvenog zlata, u kom gori vječna vatra i slavila prelijepu državu Rusiju. Doba Hladnog rata, ipak, bilo je dovoljno hladno.

Danas je dovoljno, možda i previše „toplo“, pa se, iako Evropa i Moskva i danas namršteno gledaju jedna na drugu, vrti „Moskau“ svugdje na svijetu - najviše zbog hladnog Vikinga koji je zapalio planetu.

Nije to jedina pjesma kojoj je Haland dao novi život u karijeri – kao 15-godišnjak je sa svojim „bendom“ „Flow Kingz“, koji je formirao sa saigračima iz U17 reprezentacije Norveške, Erikom Bothajmom i Erikom Sandbergom, prepjevao uradak norveškog di-džeja „Kyga“, „Kygo Jo“. Deset godina kasnije Kjego je Halandu posvetio remiks pjesme, nakon Erlingovog gola Brazilu za plasman u istorijsko četvrtfinale, uz njegov vokal i vokal Bothajma i Sandberga i s riječima norveškog komentatora kod gola kojim je eliminisao „selesao“ kao uvodom u djelo.

Kygo Jo - Flow Kingz, JMK w/ Lyng (Kygo Remix) Watch on YouTube

Navijači Sitija Halanda u pjesmi opisuju kao momka koji je došao iz Njemačke da osvoji Ligu šampiona, Norvežanina rođenog u Jorkširu čijeg je oca Roj Kin pokušao da „ubije“. U Njemačkoj, u Dortmundu, Haland je dijelio svlačionicu i teren sa Džudom Belingemom, još jednim momkom čije se ime sve češće čuje kroz vanvremenski hit.

Njegov duel sa Halandom tokom pripreme za prekid u meču četvrtfinala između Engleske i Norveške, zajednički osmijeh nakon dobre fore i drugarsko laktanje pokazuju pravi prijateljski odnos nekadašnjih saigrača, a danas rivala.

When Bellingham met Haaland at a corner 😂🔥| England 2-1 Norway | World Cup Quarter Finals #worldcup Watch on YouTube

Na kraju je heroj Engleske bio upravo Belingem sa dva gola, a sa razglasa „Hard Rok stadiona“ i sa tribina u Majamiju čulo se njegovo ime – jasno je bilo da je di-džej došao na posao pripremljen i Englezi na terenu i tribinama slavili su pobjedu uz „Hey Jude“ od Bitlsa. Zbog pjevljivog refrena singl Bitlsa iz 1968. godine i danas je tema na mečevima Mančester sitija na Etihadu, iako ni jedan od članova legendarnog benda iz Liverpula nije nikada volio Siti – Mekartni je navodno navijao za Everton, Lenon za Liverpul, Ringo Star za Arsenal.

Siti je tim Oejzisa, dobro je poznato, a najveći hit braće Galager „Wonderwall“ himna je Tuhelovih Albiona. Konačno je ukleto „It's coming home“ u drugom planu.

England Players Sing Wonderwall Oasis after 4-2 Win Against Croatia Watch on YouTube

Sve ovo primjeri su koliko su umjetnost i fudbal veliki, koliko muzika može da nadživi politiku, vremena i okolnosti i bude inspiracija za različite generacije, kulture i dio stadionske ikonografije.

Ni jedna pjesma nije doživjela rezurekciju kao Galin superhit „Freed from Desire“ i to na gotovo najčudniji mogući način. Danas je poznatija varijanta navijača Sjeverne Irske koji su golgetera Vigana Vila Griga pretvorili u svjetsku zvijezdu, pjevajući „chant“ sa „Brik Komjuniti“ stadiona na Euru 2016. godine – „Will Grigg's on fire, your defence is terrified“.

Zapravo je ritam refrena Galine pjesme bio ritam po kom su navijači Stivenidža 2012. godine pjevali Luku Frimenu, ta pjesma ga je pratila i u Bristolu – "Freeman's on fire, your right back is terrified!"

Potom je prepjev bio Mitrovićev, u Njukaslu i Fulamu, ali internet i bum na singl-listama u Britaniji obrade izvjesnog DJ Kenoa učinili su da mahinalno kada čujete Galu zapjevate „Will Grigg's on fire...“

Još jedno fudbalsko uzdizanje dobrog ritma i stadionska himna nastala je nečijom kreativnošću, ljubavlju prema klubu ili igraču koji je to zaslužio, pa se Galino najpoznatije djelo čuje na svakom meču koji posjetite – čak i kada OFK Petrovac kao domaćin postigne gol kreće sa zvučnika taj hit.

Mnogo je starih hitova koji su kroz fudbal dobili posebnu dimenziju – vjerovatno je najpopularniji „You'll Never Walk Alone“ od „Gerry & The Pacemakers“-a, zbog Enfilda, ali i Seltika, Dortmunda i Fejenorda. Ili „¿Quién será?“ ili „Sway“, ali svoju divnu priču ima „Seven Nation Army“ od „The White Stripes“.

Iako svi misle da je fudbalski postao popularan zahvaljujući italijanskim navijačima, najveći hit dua iz Detroita, brata i sestre Džeka i Meg Vajt, na stadione su lansirali navijači Klub Briža.

HL Milan 0 1 Bruges 2004 By HaMooD13 Watch on YouTube

Belgijskog šampiona iz 2003. godine je na tadašnjem gostovanju prvaku Evrope, Milanu na San Siru, pratilo nekoliko hiljada navijača koji su u lokalima u srcu Lombardije čuli freško objavljenu pjesmu „Seven Nation Army“. Pjevali su je po Naviljiju i tokom zagrijavanja za gostovanje moćnom Anćelotijevom timu, a kada je Peruanac Andres Mendosa zatresao Didinu mrežu krenulo je sve spontano. Zarazni ritam bas-linije, jedne od najjednostavnijih za sviranje, uz dozu alkohola i poseban momenat za klub i navijače, raširio se San Sirom, a kada je čuveni norveški sudija Ovrebo odsvirao kraj meča pjesma Belgijanaca bila je glasnija od svega.

Zbog vesele „plave armije“ od 2003. godine danas svi znaju makar ritam ovog hita, mnogi su zavoljeli genijalnost jednostavnosti Džeka Vajta, a kroz muziku uz posebne naočare gledamo utakmice.

Tako ti bude žao što idu reklame tokom „hydration break-a“ pa jedva čuješ muzički odabir na mundijalskom stadionu koji nekada bude vrlo zanimljiv. Na primjer, često je uoči utakmica išla Getina pjesma „Titanium“ i Sijin refren „I'm bulletproof, nothing to lose; Fire away, fire away...“. Tako i pred meč Irana usred Kalifornije.