Kris Džouns – Zvezdin general

Prvi intervju za Evroligu Kris Džouns dao je u prvoj sezoni u Asvelu, u trenucima kada se publika polako vraćala u dvorane nakon pandemije.

U Makabiju je igrao pred praznim tribinama, a u narednoj sezoni, u decembru 2021. godine, kao odgovor na prvo pitanje navijača u intervjuu – „Koja arena u Evroligi ima najbolju atmosferu?“ – odgovorio je „Crvena zvezda“.

„Prošle godine nisam igrao pred publikom, i ovo mi je prva godina da je drugačije u Evroligi. Mnogo utakmica smo odigrali kod kuće, ali ću reći vjerovatno Crvena zvezda. Bila je to luda, luda, luda atmosfera.“

Ask me anything: Chris Jones, LDLC ASVEL Villeurbanne Watch on YouTube

Od tada je kao gost igrao u toj atmosferi još tri puta, sa Valensijom dva i prošle sezone jednom sa Hapoelom, u koji je dolazak predstavljao korak naprijed, najprije finansijski. Status je bio drugačiji, u redove novog evroligaša stigli su i Brajant i Micić, što je značilo manje utakmica s ulogom startera, ali je nosio status jedne od zvijezda iz sjenke u Evroligi.

Pet godina kasnije ta atmosfera mu je domaća i osjeća je na raznim parketima, a posebna je bila i u Pireju, gdje se s tribina konstantno čula pjesma posvećena i Olimpijakosu i Zvezdi.

Uživao je u njoj, a na kraju meča pokazao da važnost atmosfere nije istakao kao fascinirani Amerikanac ili kao kliše – baš nošen energijom s tribine, u trenucima kada ritam nije bio na strani njegove ekipe, a bio je tokom 30 minuta meča, uradio je ono zbog čega je stigao – uz dribling i korak u stranu dao je trojku da obezbijedi jednu od najvećih Zvezdinih pobjeda na četrdesetak sekundi do kraja.

U facu čovjeku koji je taman bio uhvatio ritam i djelovao kao neko ko može da kreira novi Olimpijakosov super-preokret ove sezone, Evanu Furnijeu, a još više u facu čovjeku čiju je ulogu „clutch“ igrača preuzeo na Malom Kalimegdanu – Kodiju Miler-Mekintajeru, koji je sve gledao sa klupe.

Ice in his veins! CHRIS JONES hits the game-winning three! 🥶



#kkcz #WeAreTheTeam https://t.co/9kCHMPnLrc

November 6, 2026

Upravo je ta efikasnost, ali najprije jednostavnost, odlučnost i hrabrost, kada treba da se preuzme, ono što nakon samo 10 kola već čini Džounsa većim od Kodija u očima navijača. A preuzeo je nekoliko puta. Zamislite samo da je lopta dotakla tablu u Derbiju prije bloka Hejsa, kakav bi Krisov status imao u Beogradu.

Zvezda je na poziciji „floor general“-a dobila stabilniju ličnost, prije svega. Čovjeka savršenog za Navarove česte rotacije, nekoga ko ne mora, uvijek ni ne može, da bude na parketu 30+ minuta na terenu da bi isporučio. Košarkaša koji, ponovo u uporedbi sa Miler-Mekintajerom, doprinosi izuzetno asistencijama, uz mnogo manje izgubljenih lopti. Svaka čast Kodiju na 20 asistencija i rekordu, sve pršti kad ide, ali previše je to stresa za gledanje i hoda po oštrici za ekipu. Uprkos obostranoj ljubavi.

Na kraju krajeva, vratimo se na njegovu nezainteresovanost i ravnodušnost – o njoj dovoljno govore osmjesi poslije šoka u „bratskom“ derbiju. Iako je lijepo vidjeti pozdrave sa bivšim saigračima, prezentacija „vučjih“ bijelih kutnjaka, a pogotovo vučji pozdrav s Monekeom, mogli su da sačekaju makar privatnost igračkog tunela Sunel arene.

Kao što rekoh, nije to bio jedini herojski trenutak i način na koji je pokazao kako preuzima odgovornost. Sa samopouzdanjem i sa vještinom glumio je Zvezdinog Lilarda, i to uspješno, i u svom Lionu, kada je uz zvuk sirene pogodio dugu dvojku za pobjedu 84:82. Napao je Lajtija u mis-meču, step-bekom stvorio prostor i lopta je ušla kao kap. Pokazao je ko zna koji put raznovrsnost u napadu izolacija u situacijama kada je puls na 200.

Kada je takva situacija, Zvezdi je Džouns potreban sa snagom u nogama i bistrom glavom. Stoga mu, čini se, savršeno odgovara da ponovo dijeli minutažu sa nekim, a ima sa kim. Proigrali su i Karter i Vajler-Beb, Batler ima bljeskove i gašenja, ali sve zajedno je slagalica koja je na drugom mjestu na tabeli Evrolige, u grupi od šest ekipa sa skorom 7-3, a ispred Valensije, Fenerbahčea, Olimpijakosa, Dubaija i Barselone.

Osim za „klač“ momente, Zvezdi je Džouns trebao kao zamjena za Kodijeve asistencije – prošle sezone bugarski reprezentativac ih je imao najviše u ligi, čak 7.4 u prosjeku u regularnom dijelu sezone, ali, naravno, sa skoro 31 minutom po meču. I po tome je bio lider, a u samom vrhu po broju izgubljenih lopti, uz Fransiska i Nana.

Teško da Džouns može da nadomjesti toliko pasova za poene saigrača, ali Navaro ne teži tome – ima, prije svih, Vajler-Beba i Džereda Batlera kao plejmejkere, s tim što je Džouns ubjedljivo ispred obojice nakon 10 kola – prosjek je odličan, 5.6 asistencija.

Nije ni čudo za momka za kog je jedan od heroja Teksas Teka, Kris Bierd, rekao da nikada nije imao nesebičnijeg igrača u svom timu u karijeri. Nije Džouns igrao u Teksas Teku, kog je upravo Bierd vodio do prvog i jedinog NCAA finala u istoriji programa, 2019. godine, već u tri godine u Nort Teksasu, takođe u Diviziji 1, da bi četvrtu godinu završio u Ejndželu, u Drugoj diviziji.

Bierd je bio važan i nakon završetka koledž karijere, jer je bio veza za Džounsov odlazak u profesionalne vode, iako se to na prvu ne bi reklo – prvo iskustvo van Amerike bilo mu je, ni manje ni više, nego u Mongoliji, u kojoj je započeo pravi nomadski život, iako uvijek ističe da je porodični čovjek. Srbija mu je osma zemlja u kojoj je igrao van domovine.

Igrajući za klub Tuv Ajmag, kazao je u intervjuu za BasketNews, nakon što je potpisao trogodišnji ugovor sa Valensijom, naučio je da vrednuje sve što mu život pruža i da je Evroliga za njega NBA.

„Kada ste u Mongoliji i igrate utakmice jednu za drugom, a da pritom čak ni ne očiste parket prije nego što izađete na teren, naučite da cijenite sve što imate.“

Epizodu u zemlji Džingis-kana, konja, ali i 3X3 basketa, vidi kao dragocjenu, na početku puta koji ga je vodio kroz Starvings iz Bazela, belgijski Mons Ano, Bursaspor, pa sve do Evrolige u kojoj je uz Zvezdu, Hapoel, Valensiju i Asvel igrao za Makabi Tel Aviv.

Od klizavih mongolskih dvorana do Evrolige, od svima nama nepoznatog Tuv Ajmaga i pranja veša na ruke do šestostrukog prvaka Evrope, trebalo mu je samo pet godina.

Čini se da Kris na košarkašku loptu gleda kao na porodicu, koju uvijek stavlja u prvi plan u intervjuima. Zbog nje je pregurao Mongoliju i Eurotrip do elite, a i ona ga je oblikovala.

Prvo u pravog plejmejkera i generala, pošto je još od malih nogu, u klasičnoj priči košarkaša iz razbijene porodice, bio glava kuće u rodnom Teksasu i neko ko je bio najodgovorniji, kao najstariji brat.

Kao što je mlad postao odgovoran za majku, brata i sestru, mlad je postao i otac, sa ciljem da uvijek bude tu za porodicu. Sve to, kako često biva, guralo ga je dalje, do FIBA Eurokupa u Mons Enou, do turskog Ol stara 2020, do Evrolige, do titule u Francuskoj.

Poput putopisca, avantura ga je odvela do Jermenije, čiji je reprezentativac postao nakon eksplozije u Asvelu, koja mu je donijela i trogodišnji ugovor u Valensiji. Zanimljivo je da je Jermeniju odveo do zlata na Evropskom prvenstvu malih zemalja na Malti 2022. godine, kao MVP turnira i kao najbolji strijelac (24.5 poena, koliko je imao i Maltin centar i legenda Igara malih zemalja Samuel Deguara) i asistent (7.3 asistencije). U finalu s Maltom je imao 41 poen, 10 skokova i šest asistencija.

Sve to prošao je Kris Džouns i nije čudo što ga krasi hladnokrvnost, ali ne ona bezdušna, već vojnika sigurnog u svoje oružje i vještinu.

U ABA ligi tokom vikenda ponovo je doprinio, u svom stilu, za dvadesetak minuta, sa po četiri poena, asistencije i skoka, koliko treba da se dobije Slovan, u atmosferi potpuno drugačijoj od one koja ga je dočekala na početku priče u Crvenoj zvezdi.

U početku se tražio, tražio mu je i Navaro ulogu i dozu dobru za tim, pa s najboljom individualnom partijom, sa 15 poena i osam asistencija, nisu dobili Žalgris na premijeri, zatim ni Krisov Hapoel, upravo tražeći se.

Sada kad su se našli, da vidimo šta mogu protiv Kralja, gdje Zvezda nije slavila bez Deja Radonjića na klupi u modernoj eri – posljednji put 2021, sa Ostinom Holinsomi Majkom Cirbesom, a prije toga 2017. godine, sa Tejlorom Ročestijem, Milkom Bjelicom, Perom Antićem i protiv Luke Dončića i „blankosa“.