Muharem Bazdulj - Uloga Uga Bonkompanjija u fudbalskom kalendaru

U svakodnevnom jeziku takozvanih naših prostora često se govori o katoličkom i pravoslavnom Uskrsu. To, naravno, niti je precizno niti je tačno, nego bi valjalo govoriti o Uskrsu (kao i o Božiću, uostalom) po gregorijanskom odnosno po julijanskom kalendaru. Po prvom, hrišćanske praznike obilježavaju ne samo katolici, nego i protestanti, kao i veliki broj pravoslavnih: od Grka do Rumuna. Drugi slijede, između ostalih, predstavnici Ruske i Srpske pravoslavne crkve. U kontekstu ovih kalendara, međutim, Uskrs se razlikuje od Božića pošto je Uskrs takozvani “pokretni praznik” odnosno ne pada uvijek na isti datum.

Ovo je sportska kolumna pa nećemo ulaziti u istoriju i finese, ali reći ćemo da Uskrsi mogu da se preklope, a mogu i da ne padaju na isti datum iste godine. Najveća moguća “udaljenost” je pet nedjelja: obično kad Uskrs po gregorijanskom kalendaru “padne” na kraj marta, a onaj po julijanskom na početak maja. Ova i naredna godina ponudiće nam najkraći i najduži mogući razmak (ako ne računamo preklapanje): ove godine Hrvati i Slovenci odnosno Srbi i Crnogorci (da tako, kolokvijalno i narodski kažemo) slaviće nedjelju za nedjeljom, dok će dogodine prvi slaviti pet nedjelja prije potonjih.

Božić je uvijek na isti datum, pa nekad padne u ponedeljak, nekad u utorak, nekad u srijedu, nekad u četvrtak, nekad u petak, nekad u subotu, a nekad i u nedjelju. Uskrs ne pada na isti datum, ali je uvijek u nedjelju. E sada, u vrijeme Božića pisali smo ovdje o tome šta za fudbal, prvenstveno u Engleskoj, znači “Boxing Day”. Uskrs je na drugi način poseban za tamošnji fudbal: te je proljeće, sezona se bliži kraju te je, je li, što bi rekao Džoni Štulić “nedjelja popodne, nogometni dan”.

Na Uskrs se, dakle, tradicionalno igra, pa je otud tako veliku pažnju i godinu dana unaprijed privukla vijest da se naredne, 2027, vrijeme Uskrsa poklapa i preklapa sa prvenstvenom pauzom zbog FIFA-ine pauze povodom reprezentativnih obaveza. Nije slučajno da mnogi kažu da je za entitet koji želi da bude nezavisna država važnije da bude član FIFA-e nego Ujedinjenih nacija. To, naravno, jeste donekle šala, ali ipak ne do kraja.

FIFA je neobično ozbiljna organizacija u kojoj se mnogo toga zna dobrano unaprijed. Termini za reprezentativne utakmice određuju se tako četiri do osam godina unaprijed. Po pravilu bude pet takvih “prozora”: po jedan u martu, junu, septembru, oktobru i novembru. Martovski “prozor” 2027. pada od 22. do 30. marta 2027. Uskrs dogodine pada 28. marta, dakle unutar ovog prozora. Stoga za Uskrs dogodine neće biti mečeva u višim rangovima engleskog klupskog fudbala. U tamošnjim medijima, to je već postala tema.

Neke važne utakmice u istoriji engleskog klupskog fubala igrale su se baš za uskršnji vikend. 2008, primjera, radi Uskrs je pao na 23. mart, a taj dan je Čelsi igrao protiv Arsenala. Inače, sezona 2007/2008 jedna je od sezona u engleskom fudbalskom fudbalu obilježenih žestokom borbom “velike četvorke” (Čelsi, Arsenal, Mančester junajted, Liverpul) za titulu.

U kontekstu koncepta “velike četvorke” ne mogu da ne napravim paralelu sa istim konceptom unutar SFRJ: dva kluba iz glavnog grada (Beograd: Partizan i Zvezda; London: Arsenal i Čelsi), jedan iz tradicionalno najvećeg “takmaca” (Zagreb: Dinamo; Mančester: Mančester junajted) i jedan iz velikog lučkog grada (Split: Hajduk, Liverpul: Liverpul).

Bilo kako bilo: u londonskom derbiju igraju Čelsi - Arsenal na Stemford Bridžu. Kako to fortuna zna da namjesti, isti dan, ali ranije, Mančester junajted je igrao protiv Liverpula i pobijedio sa sigurnih 3:0, golovima Vesa Brauna, Kristijana Ronalda i Nanija, što im je bilo olakšano činjenicom da je krajem prvog poluvremena Maskerano dobio crveni karton (prije kartona je bilo samo 1:0).

Ulog je, dakle, jako veliki. U Arsenalu, ovo je legendarna epoha Arsena Vengera, na neki način možda i njen vrhunac. U tom trenutku, on je na čeku tima već dvanaest godina, a danas znamo da će biti još deset. Na klupi Čelsija sjedi Avram Grant. On je prethodno bio selektor Izraela, a na ovu “vruću stolicu” sjeda nakon odlaska Žozea Murinja.

Dolazak Murinja je koincidirao s kupovinom kluba od strane Romana Abramoviča kad Čelsi počinju ironično da zovu Čelski. To je vrijeme velikog ulaska ruskog kapitala u Veliku Britaniju, a naročito London, vrijeme kad je politička pozicija Rusije na Zapadu drukčija nego danas. U svoje tri sezone u Čelsiju, Murinjo je osvojio dvije titule, dva Liga kupa, i jedan FA kup. Grant je doveden nekako brzinski, maltene zvanično kao privremeno rješenje, a pokazalo se da je u toj svojoj jedinoj sezoni na klupi Čels ija doveo klub do dva finala: i Liga kupa i Lige šampiona, a u prvenstvu je bio vicešampion. U ovoj uskršnjoj utakmici uspio je ostati u vrlo realnoj konkurenciji za titulu jer je Čelzi pobijedio.

Tri su gola pala na utakmici, sva tri u drugom poluvremenu. Poveo je Arsenal. Strelac je bio Vengerov zemljak: Bakari Sanja. Ipak, za preokret se pobrinuo igrački simbol tadašnjeg Čelzija: Didije Drogba. Oba gola za svoj tim postiže on i to je bilo dovoljno za 2:1.

Novinari su imali zgodne šlagvorte za naslove o pobjedama i uskrsnućima. A ko je ovaj Ugo Bonkompanji iz naslova? Ne, to nije neki opskurni igrač iz Serije B, to je jedan gospodin rođen u Bolonji, a umro u Rimu, koji je bio na čelu katoličke crkve nepunih trinaest godina, a kao papa se zvao Grgur XIII ili Grigorije XIII, ako tako preferirate. On je reformisao julijanski kalendar utičući tako na sve kalendare na Zapadu, pa i one fudbalske.