Pobede sa pečatom optimizma
Fudbaleri Vojvodine nastavili su trijumfalni niz u prvenstvu Srbije i na gostovanju protiv Partizana. Dobar spoj trenera Marka Savića i igrača ostavio je novosadske crveno-bele blizu beogradskog tima istih boja, ali i pristojno ga udaljio od ostalih rivala na tabeli. Navijače „stare dame“ muči odgovor na pitanje: Ima li ova ekipa snage za maraton jer je iza nje tek četvrtina šampionata?
14.09.2026. 00:34 h
Nisam baš upotrebio sve postulate istraživačkog novinarstva niti sam ručno „šetao“ kroz arhivu prethodnih odmeravanja snaga, ali sam prilično siguran da se nikada ranije nije desilo da se posle međusobnog duela Partizana i Vojvodine u prvenstvu Srbije jedan od ova dva tima našao na tabeli na drugoj poziciji spreda, a drugi na drugom mestu otpozadi. Još manje verujem da je, ukoliko se to ikada dogodilo, mnogo bolje pozicionirana bila stara novosadska dama.
Upravo, nakon što je crveno-beli tim iz srpske Atine slavio sa 3:2 na crno-beloj strani Topčiderskog brda u devetom kolu Superlige, Vojvodina ima 14 koraka više od Partizana i pravo je pitanje da li ove dve ekipe mogu imati identične ambicije do kraja šampionata. Iznad nje je samo (gotovo) neprikosnoveni vladar srpskog fudbala u prethodnoj deceniji, a ispod jednog od dva najveća kluba u Srbiji – koliko god da rezultati poslednjih sezona demantuju tu činjenicu – jedino povratnik u elitu Zemun, koji će, bar tako deluje, ekspresno kupiti povratnu kartu za Prvu ligu.
Možda je ranije tokom sezone neko kome je crno-bela boja i dalje pri srcu pokušavao da napomene da njegov omiljeni tim ima jednu utakmicu manje odigranu od većine rivala – kao da bi ishod u njoj mogao tabelu da okrene naglavačke – ali se čini da je sada sve manje argumenata za ispravno obrazloženje ovog crnog trenutka, bez imalo belog. Međutim, to nikako ne sme i neće umanjiti kvalitet koji Vojvodina poseduje i pokazuje iz kolo u kolo, zbog čega je jedina ostala uz rame Crvenoj zvezdi.

Marko Savić je krajem jula došao na klupu novosadskog sastava sa željom da mu vrati poljuljano samopouzdanje nakon neubedljivih partija u evropskim kvalifikacijama, mada su joj u njima rivali bili daleko od polupismenih. Naprotiv, eliminacije od Ferencvaroša i Ajaksa su, nažalost, bile lako predvidive, ali je važno da su ogolile slabosti tima koji je oformljen tokom leta i pokazale put kojim je potrebno krenuti u nastavku sezone.
Mladi, 42-godišnji stručnjak je najpre potpisao već potvrđenu kapitulaciju u duelu sa amsterdamskim velikanom, a onda zasukao rukave i sa svojim stručnim štabom „izklesao“ šest prvenstvih pobeda u sedam duela. Čak je i u toj jednoj utakmici, koja je okončana trijumfom Novog Pazara, Vojvodina na svojoj strani imala sve bitne statističke parametre, osim onog najvažnijeg koji pravi razliku na semaforu.
Međutim, upravo je taj neuspeh na Gradskom stadionu otklonio i poslednju dilemu – ukoliko želi da stil igre koji gaji i forsira bude plodonosan, Savić će morati da izbaci jednog defanzivnog veznog igrača iz startne postave. Ifet Đakovac je „platio“ cenu nakon čega je popularna Voša sa mlađim Draganom Kokanovićem dobila i na lucidnosti i na brzini.
A što je najvažnije, i na konkretnom učinku jer je on dobrim rezultatima doprineo sa dva gola i jednom asistencijom u prethodna tri meča. Uz iskusnije Njegoša Petrovića i Dejana Zukića, oslobodio se okova koje kao da je nosio oko nogu dok je delovao po boku, što se jasno vidi iz njegovih partija.
Slobodu je dobio i Milan Kolarević, koji je sa dva gola potopio Partizan u nedelju uveče, a klasu je nastavio da potvrđuje i Lazar Ranđelović. Spuštanje Petra Sukačeva na mesto levog beka pokazalo se kao pun pogodak, a njegova kontrateža na suprotnoj, desnoj strani trebalo bi da bude Mateja Gašić, koji je sa kapitenskom trakom oko ruke stigao iz Radnika. Biće zanimljivo videti ko će nakon pauze zbog obaveza reprezentacija imati prednost na tom mestu jer sigurno je da se Lazar Nikolić neće predati bez borbe.
Posebno se mora istaći sigurnost Dragana Rosića pred golom i Erhana Mašovića u poslednjoj liniji, koji je svojim dolaskom doneo mirnoću i ogromno iskustvo sticano širom Nemačke u dresu Bohuma. Vihor na krilima će, to je već izvesno, dopuniti i mladi Jovan Ćirić iz lučanske Mladosti, koji je za nastavak svog razvitka upravo izabrao „staru damu“.

Da bi se rezultati ostvarili, a Vojvodina ih ima kroz četiri uzastopne, odnosno šest pobeda u prethodnih sedam duela, nije dovoljno da samo neko od pojedinaca bude na visini zadatka. U Novom Sadu je napravljen dobar koncept pridodavanjem i Slobodana Medojevića stručnom štabu, jer je on do ove sezone bio sa saigračima u svlačionici i na terenu u drugačijoj ulozi i vrlo dobro zna čije su i kakve mogućnosti ostvarive u datom trenutku.
Savić će predstojećeg vikenda učiniti sve da protiv IMT-a na „Karađorđu“ nastavi svoj i niz Vojvodine, a onda će imati tri nedelje da osveži tim, unapredi igru i bistre glave shvati da još ništa nije postigao. Ovaj poslednji detalj je i najvažniji jer samo ukoliko ostane konkurentan Crvenoj zvezdi u domaćem šampionatu i na proleće i dogura do kraja u nacionalnom Kupu, o njegovom radu u Novom Sadu pričaće se sa dodatnim poštovanjem. U suprotnom, ostaće zapamćen samo kao dašak vetra u Suncem okupanoj ravnici leta 2026. godine...
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram