Počinje li nova era ili ista priča bez kraja?

Posljedjih dana često sam razgovarao sa (bivšim i sadašnjim) igračima i trenerima i njihov je zaključak, za razliku od onoga službenog, svodi da je individualni i timski kvalitet u BiH, i pored boljih rezultata u Evropi, ipak već godinama u fazi stagniranja. I to u boljem slučaju.

06.08.2026. 13:00 h

Sarajevo, Željezničar
Slika: Guliver/xxAntonioxBalicx

Čemu je vakat tome je i vrijeme kaže stara bosanska poslovica. A u Bosni i Hercegovini je vrijeme za početak još jedne fudbalske sezone, u kojoj ćemo ponovno gledati deset klubova u četvorokružnom sistemu koji se bore za titulu prvaka BiH. I vjerojatno opet pričati iste priče.

Jer, već ste navikli kada je Premijer liga BiH u pitanju, da se često ponavljaju isti problemi, iste teze i ista pitanja na koja nema odgovora. Ono što razlikuje tekstove o početku sezone o onima o kraju je neizbježni dašak optimizima, nekakva nada da ćemo u onoj koja dolazi gledati bolji, kvalitetniji i prije svega pošteniji i bolje organizovan fudbal nego ranije. Ali zapravo je jako teško doći do zaključka što nas to - barem kada je kvalitet u pitanju - zaista čeka. Posljedjih dana često sam razgovarao sa (bivšim i sadašnjim) igračima i trenerima i njihov je zaključak, za razliku od onoga službenog, svodi da je individualni i timski kvalitet u BiH, i pored boljih rezultata u Evropi, ipak već godinama u fazi stagniranja. I to u boljem slučaju.

Drugi ključni razlog za fakat da je teško procijeniti što nas točno čeka ove sezone je to što se i ovog ljeta u gotovo svakoj ekipi mnogo toga tumbalo i pretumbavalo. I to ne samo kada je igrački kadar u pitanju, jer gotovo da nema tima koji nije imao desetak, a neki i dvadesetak promjena. Međutim, na to treba dodati i činjenicu da je dobar komad klubova u teškoj financijskoj i/ili organizacijskoj situaciji.

 

Po sada već ustaljenoj tradiciji Superkup je pomjeren zbog nastupa klubova u Evropi, pa će novu sezonu službeno u petak na Grbavici otvoriti Željezničar i banjalučki BSK. Upravo je Željo jedan od onih klubova koji je ovog ljeta pretrpio mnogo turbulencija, pogotovo van terena. Oni su prošle zime u Saninu Mirviću konačno dobili toliko željenog “strateškog invenstitora”, partnera ili šta već, uglavnom onog koji je trebao biti plavi pandan onome što je u FK Sarajevo Ismir Mirvić. No, za razliku od rođenog brata koji stoluje na Koševu, Sanin se povukao s mjesta predsjednika zbog neslaganja s načinom funkcionisanja i financiranja kluba, pa Želju trenutno umjesto klasične uprave vodi nešto što su nazvali Odbor za hitnost. A taj je Odbor u sedmici kada počinje prvenstvo izašao sa dramatičnim saoptešenjem kako je klub na ivici stečaja i kako se rješenje za tu krizu ne nazire. Što je, dakako, utjecalo i na ekipu. A nju je preuzeo izvjesni David Muslera, 40-godišnji španski trener koji je do sada većinom radio u litvanskoj drugoj ligi. Zbrda-zdola sklepana ekipa u pripremnom periodu nije dobila nikoga, u generalnoj probi je poražena od niželigaša Slobode 3-0, pa iako to realno ne znači ništa, čini se da je jedina ambicija za navijače da njihov tim izbjegne borbu za ostanak.

BSK bi, kao klub koji prvi put igra u Premijer ligi BiH, logično trebao biti među kandidatima za tu borbu. O tome kako će izgledati tim iz Banja Luke, koja će tako prvi put u istoriji u najvišem rangu imati gradski derbi, gotovo da je nemoguće reći išta, obzriom da su u potpunosti promijenili ekipu koja je osvojila Prvu ligu RS. Trener je nekadašnji Borčevac Boris Raspudić, a činjenica da je od 26 igrača koji su otputovali na pripreme u julu čak njih 21 u jednom trenutku igrali u Borcu dovoljno ide u prilog tezi da se praktički radi o filijali aktualnog prvaka. Međutim, odgovor na pitanje koliko može banjalučka verzija Lokomotive je misterija i biće tako barem u prvih nekoliko kola.

U subotu će na teren i Sarajevo, na čijoj klupi je ponovno Zoran Zekić. Velika su očekivanja klupskog rukvodstva, još veća navijača, ali ispadanje u prvom pretkolu Konferencijske lige od Inter Turkua iz FInske bilo je hladan tuš koji je sve to malo presjekao. Sarajevo je, kako to već biva, i snažno trgovalo - ne računamo li povratke s posudbi dvanaest je novih igrača. Zasad. Među njima su i nekadašnji Hajdukovac Ivan Šarić koji je došao iz Veleža, Leo Mikić koji je stigao iz Zrinjskog, te Antonio Galešić (Orijent), Luka Dajcer (Lokomotiva), Bartol Barišić (DAC), te Petar Mišković (Solin). S obzirom na budžet, ulaganja i individualni kvalitet, Sarajevo bi trebalo biti jedan od favorita za osvajanje titule prvaka, ali tako je svake sezone, a pehar za prvaka nije dolazio na Koševo još od 2020.

Zoran Zekić, foto: FK Sarajevo

Radnik ima novog trenera, na njihovoj je klupi sada Bojan Krulj, koji je također ozbiljno osvježio tim. Kao i obično kad su Bijeljinci i u pitanju, kombinacija je to povratnika u ligu (Vladimir Bradonjić, Vedran Kjosevski) i nepoznatih stranaca, pa i kada je njihov izgled na terenu u pitanju trebati će pričekati izvjesno vrijeme. Svaki rezultat koji ne znači grčevitu borbu za ostanak, za Radnik bi bio pozitivan, pa je to i ultimativni cilj ove sezone.

Tu borbu žele izbjeći i Široki Brijeg i Sloga Meridian, koji također igraju u subotu. Široki je zadržao Damira Milanovića na klupi, a on će pokušati da nastavi kontinuitet stabilnog rezultata u sredini tabele. Široki nikada nije ispadao iz lige, a i njihov recept je potpuna promjena ekipe. Prema podacima Transfermarkta, u Široki je ovog ljeta došlo 15 igrača, dominantno iz hrvatskih klubova, od Hajduka, Sesveta, preko Rijeke, Lokomotive, Slavena, pa sve do BSK-a iz Bijelog Brda. Dobojska Sloga išla je na još drastičnije promjene u želji da izbjegnu borbu za ostanak - oni su iskopirali lanjski model Rudar Prijedora.

Naime, Sloga je na Luke iz Prijedora za trenera dovela Pericu Ognjenovića, a on sa sobom kompletan španski stručni štab - čak i fizioterapeut je Španac. Nije ni čudo kada znamo da je u tu svlačionicu došlo osam Španaca, od čega četiri iz Rudara. I vjerojatno tu nije kraj, obzirom da prelazni rok traje i u septembru. Ognjenovićev Rudar lani je igrao lijep fudbal, ali na kraju nedovoljno dobar da izbjegne ispadanje (i kasnije gotovo pa raspadanje); može li Sloga bolje proći?

U nedjelju će prvi put nakon šest godina u Premijer ligi zaigrati i Čelik. Zenički klub ispao je iz lige 2020. i otišao u svojevrsni bankrot, pa se spustio sve do najnižeg ranga takmičenja u kojemu su ga vodili navijači. Takav put bio je težak, ispunjen ogromnim problemima, ali Zeničani su prošle sezone dominantno osvojili titulu prvaka Federacije i vratili se u najbolji rang. Na klupi im je Bojan Regoje, koji je također potpuno izmijenio tim, napravivši (do sada) jedanest ulaznih transfera. Većinom su to igrači sa premijerligaškim iskustvom, što će trebati ovoj ekipi - koja će zasigurno imati i ogromnu pomoć entuzijastičnih navijača na čijim krilima su i dospjeli ovdje.

Simon Rožman, foto: HNK Zrinjski

Oni će prvo kolo u Mostar kod Zrinjskog, koji će nakon dugo vremena čitav fokus od početka sezone imati na domaćem takmičenju. Simon Rožman je zamijenio Igora Štimca i ispao iz Evrope već na prvoj prepreci, pa je za Slovenca ambicija da donese desetu titulu prvaka najednom postala imperativ. I Zrinjski je ozbiljno mjenjao, ali za razliku od većine ostalih zadržao je okosnicu momčadi i zato je sasvim sigurno jedan od prvih favorita za osvajanje titule prvaka.

U odbranu titule Borac kao prvi favorit će ući protiv Veleža u nedjelju. Kao i Sloga i Sarajevo i Velež je imao FIFA-inu zabranu registracije igrača, ali njihov ban je imao utjecaj i na evropska takmičenja. Rođeni su prošli Milisami doslovno s 12 igrača; (široka) kičma momčad je do tada već napustila Mostar. Ibro Rahimić nije imao velikih i zvučnih pojačanja, fokusirao se na mlade igrače bez velikog iskustva, pa ćemo zapravo tek vidjeti kako kompletirani Velež može izgledati. U Banjaluci su oni potpuni autsajder, baš zato što Borac djeluje kao najbolja ekipa lige u ovom trenutku. Njihovo ispadanje od Levskog nije ih previše poremetilo; Vinko Marinović je jedan od najdugovječnijih trenera u ovoj ligi, a njegova momčad nije se pretjerano mjenjala. Borac je zadržao Luku Juričića i mladog Mateja Deketa i Stefana Savića, Amera Hiroša i Damira Hrelju, te Sebastiana Herreru, za sada i Mladena Jurkasa. Ključni igrači iz šampionske sezone su tu; ekipa je ojačana Antom Roguljićem i Bertom Meijersom i na papiru izgleda daleko najbolje.

Kroz mjesec dana vrlo je vjerojatno da niti jedan tim neće izgledati kao danas, ne bi bilo čudo da stradaju i prvi treneri, a sigurno ćemo do tada početi pričati i o sudijama i njihovim greškama. S vremenom će se priča pretvoriti u sličnu onoj od lani i preklani i svake druge godine, ali kakva je da je, Premijer liga BiH je tu, u još jednom izjednačenoj, ludoj sezoni. Pa neka igre počnu.

Komentari | Podijeli vijest