Prelomni trenutak Arsenalove nove istorije? Daumanovo „Ako“

Oktobra 2002. godine Engleskoj i svijetu predstavio se jedan od najmoćnijih fudbalskih tinejdžera. U 10. kolu sezone 2002/03 dobre stare Barklis Premijer lige Everton je dočekao branioca titule, moćni Vengerov Arsenal, koji je do tada u prvenstvu ispustio samo po bod na gostovanjima Vest Hemu i Čelsiju.

Djelovalo je da će šampion ostati neporažen nakon deset mečeva, pošto samo što nije bila počela sudijska nadoknada na Gudisonu, a na semaforu je bilo 1:1. Rani gol Ljungberga poništio je Radžinski u 22. minutu.

Pred sami kraj Ričard Rajt je ispucao loptu iz svog peterca ka Arsenalovoj trećini, što je Sol Kempbel glavom očistio ka centru. Naredna sekvenca donijela je sve ljepote engleskog fudbala – Dejvid Ansvort je loptu glavom proslijedio ka Tomasu Gravesenu, koji je sa sredine terena bez mnogo razmišljanja lansirao naprijed.

Završila je baš gdje treba - između Lorena i Kembela, u zonu u kojoj se nalazilo novo lice Evertona, 16-godišnji Vejn Runi, koji je desetak minuta ranije zamijenio upravo Radžinskog.

Snažni, riđi, pjegavi klinac iz Liverpula je prijemom, okretom i bombom najavio karijeru koja je bila baš kao ti potezi - kombinacija snage i klase. Bio je to prvi od 208 golova u Premijer ligi u karijeri legende Evertona, Mančestera i Engleske, kojim je nanio prvi poraz Arsenalu u sezoni i postao najmlađi strijelac u istoriji Premijeršipa pet dana prije 17. rođendana.

Runijev rekord nije dočekao 2003. godinu - na Boksing dej Džejms Milner je pomjerio granicu za četiri dana, kada je pokrenuo preokret Lidsa protiv Sanderlenda, a potom je još jedan Džejms ispisao istoriju. Nova nada Evertona, Džejms Von, sa 16 godina i 270 dana, u pobjedi „karamela“ nad Kristal Palasom pogodio je za konačnih 4:0 u aprilu 2005. Značajniju stvar od toga nije uradio u premijerligaškoj karijeri.

Vonov rekord pao je na novoj utakmici Evertona, upravo protiv Arsenala, skoro 21 godinu kasnije, a zanimljivo je da je i sada svjedok bio Dejvid Mojes. Škot je svojim očima, kraj aut-linije, gledao trojicu od četvorice najmlađih strijelaca na djelu otkako se engleski šampionat zove Premijer liga.

Ovog vikenda Maks Dauman je ušao na teren i tvrdu utakmicu odraslih ljudi pretvorio u sopstveno igralište na Emirejtsu. Samo 73 dana nakon 16. rođendana Arsenalov akademac uzeo je utakmicu u svoje ruke i u završnici je riješio, baš poput Runija. Talente je uporedila i legenda Evertona, jedan od najvećih napadača i možda najveći gospodin u istoriji engleskog fudbala, Gari Lineker.

„Uvijek si pomalo oprezan da ne poletiš prerano, ali mislim da prepoznaš poseban talenat kada se pojavi - i meni djeluje kao neko ko je vjerovatno najizgledniji još od Vejna Runija da zaista postane superzvijezda“, rekao je Lineker.

A nije da nije bilo tinejdžera koji su eksplodirali na Ostrvu u posljednjih četvrt vijeka.

Dauman je u mlađim kategorijama prikazao sav raskošni talenat, ali ne samo na nižim uzrasnim nivoima. Već ove sezone, od samih priprema prvog tima Arsenala u Hong Kongu, svijet je shvatio kakvog bisera u timu ima Arteta.

Ljevonogi dribler iz Čelmsforda predstavio se na najvećoj sceni drugačije od Runija - ne bombom i snagom koju očekujete od 10 godina starijeg fudbalera, kakvu je imao Vaza, već brzinom i driblinzima koji se sve rjeđe gledaju. Samim tim Runijeva inicijacija bila je bučna, protiv šampiona, koji će mu postati omiljeni rival. Daumanova je bila demonstracija brzine, nepredvidivosti i elegancije, ali zajednička crta kod oba nastupa srednjoškolaca bilo je samopouzdanje.

Kada je u 75. minutu stao kraj desne aut-linije, zbog čega se Saka preselio u sredinu, Dauman je postao centralna figura meča u kom je Everton bio bolji rival, a Arsenal se mučio u napadima i osjećao prisutnost Sitija na tabeli.

Najmlađi se nije krio na terenu, igrao alibi-pasove, niti su ga saigrači ignorisali. Dauman je ulazio u driblinge, tražio prostore, šutirao bez straha i deceniju starije od sebe slao na travu. Duzberi-Hola, pouzdanog Mojesovog vojnika, na kog su Čelsi pa Everton u razmaku od godinu potrošili preko 60 miliona eura (koliko god to bilo irelevantno na ovakvom tržištu), dva puta je osramotio, pogotovo kod svog prvog gola, a nakon duela sa Mikolenkom.

Daumanova pojava i kretanja imali su malo „mesijevskog“ u sebi - hrabar je bio Džon Teri da kaže ono što su svi pomislili, a u novu zvijezdu Arsenalove akademije zaljubile su se sve generacije, pogotovo ljubitelji „nostalgičnog“ fudbala.

„Gledao sam ga kako igra protiv Čelsija prije otprilike godinu dana - nisam vidio nikoga da tako klizi pored igrača kao ovaj momak, osim Mesija. To je veliko, zaista veliko poređenje, ali ovaj momak je pravi talenat i igraće veliku ulogu u budućnosti Arsenala, ali i Engleske“, impresioniran je bio još jedan veliki rival „tobdžija“ iz igračkih dana.

Maks je produkt Arsenalove akademije i projekta koji od ljeta 2018. godine vodi nekadašnji kapiten Per Mertesaker. Njegov prvi doprinos kao menadžera akademije, koju će da napusti na kraju sezone u potrazi za poslom u seniorskom fudbalu, bila je promocija Bukaja Sake, Arsenalovog Starboja.

Dauman je drugi najmlađi igrač koji je kročio na premijerligaški teren. Imao je 15 godina i nepunih osam mjeseci kada je ušao u finišu meča drugog kola ove sezone, protiv Lidsa. Iznudio je penal u 90. minutu i dao šansu Đokerešu da postigne drugi gol. Slično je bilo u 30. rundi protiv Evertona, kada je njegov centaršut, uz grešku Pikforda, bio ključan za novi gol Šveđanina - ipak, Dauman i dalje čeka asistenciju.

Rekord najmlađeg debitanta u istoriji takmičenja drži još jedan Mertesakerov „đak“, Itan Nvaneri, koji nije imao ni 15 i po godina kada je zaigrao protiv Šefilda tri sezone ranije. Bila je to nova velika stvar Arsenala, koja još uvijek to nije postala. Odigrao je preko 50 utakmica, dao 10 golova, za dva dana, u Marseju, napuniće 19 godina.

Upravo je Nvanerijev primjer najsvježiji koji Dauman ima kao školu. Fudbalsku školu o sazrijevanju, dok uporedo sprema i GCSE ispit - završni ispit na kraju niže srednje škole.

Ono što ga razlikuje od mladih saigrača koji su stizali u domaću svlačionicu Emirejtsa je nevjerovatna zrelost, kaže kapiten Arsenala bez trake Deklan Rajs, kom je Arteta dodijelio ulogu Maksovog mentora.

„Zvao me je na FaceTime neki dan i bio je u školskoj uniformi“, kazao je u jednom od intervjua ove sezone Rajs.

„Bio sam u fazonu: ‘Čovječe, prije samo nedjelju dana igrao si u Premijer ligi, a sada prolaziš kroz školsku kapiju.’ Nikada nisam vidio 15-godišnjaka koji se tako opušteno ponaša među prvotimcima.“

Daumana je sa samo četiri godine u lokalnom klubu u Čelmsfordu primijetio Džoni Najt, koji ga je doveo u Arsenal i bio sa Maksom na potpisivanju predugovora pretposljednjeg januarskog dana, 11 mjeseci prije 17. rođendana. Najtu je posebno zahvalan i Maksov otac Robert, sam navijač Arsenala, što je bilo presudno i kada je stigla ponuda Čelsija.

Proud day for us. Nothing would of been possible without this guy. Thank you Johnny Knight x pic.twitter.com/L3OXezMnQl

— Robert Dowman (@RDowman) January 30, 2026

„Arsenal je naš klub“, kazao je tada Robert, pa „tobdžije“ nisu doživjele scenario još teži od Čidoa Obija i Ajdena Hevena, koji su prešli u Mančester junajted.

Maks je ispunjavao sve postulate Mertesakerove akademije, čija je filozofija „Jaki mladi ganeri“, uz Saku i Nvanerija iznjedrila i Luis-Skelija. Projekat nekadašnjeg Arsenalovog kapitena ima fokus na određene vrline i kvalitete koje mladi igrači posjeduju ili razvijaju: moraju da imaju šampionski mentalitet, neprestano uče, budu efikasni timski igrači i efikasni u pokretu. Sve to Dauman je demonstrirao protiv Evertona. Baš u pokretu.

Zato je pred Daumanom, Arsenalom, ali i Engleskom mnogo zavisnih veznika „ako“, od kojih mnogo zavisi. Kao u najpoznatijoj poemi engleske književnosti, „Ako“, Radjarda Kiplinga, napisanoj oko 1895. godine.

Stihovi svojevrsnog moralnog kodeksa idealnog viktorijanskog muškarca posljednje su što teniseri vide kada izlaze na Centralni teren „Ol Ingland klaba“ na Vimbldonu - „If you can meet with Triumph and Disaster / And treat those two impostors just the same“, ili kako je preveo Andrić: „Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi ili Porazu / I da, nepokolebljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž.“

Dauman je pogledao u oči pobjedi na meču s Evertonom, možda presudnoj za kraj čekanja na titulu dugog 22 godine i prekretnici ere kluba na Emirejtsu. Ali to je samo početak puta koji će imati bezbroj „ako“.

Svaki stih Kiplingove poeme objavljene 99 godina prije Maksovog rođenja može danas da mu posluži kao lekcija. I samom Daumanu i Arteti na putu povratka Arsenala na tron, na putu stvaranja imperije. Sam Kipling je, rođen u kolonijalnoj Indiji, bio fasciniran imperijalnom ideologijom.

Do sada su svi - sam Dauman, čini se i Arteta kada je riječ o njegovom razvoju, ali i ljudi koji okružuju Arsenalovog „Mesija“ - pravili prave poteze. Maks je rano dobio priliku i sve što mu se ukazalo iskoristio je, a njegov otac Rob i brat Itan dobili su licence za FIFA agente i staraće se o njegovoj karijeri.

Da sve ide u korak sa njegovim postepenim uzletom govore i odbijeni brojni sponzorski ugovori i potpisan samo jedan - sa Adidasom, za kopačke, koji je predstavljen u reklami sa Ijanom Rajtom.

Max Dowman & Ian Wright in Adidas’ new advert. 🌪️🎮

🎥 @adidasUK pic.twitter.com/2Y28kOzDd7

— afcstuff (@afcstuff) February 25, 2026

Pred Daumanom je mnogo izazova i nekoliko puteva - trenutno je na onom koji vodi do zvijezda, gdje su Runi, Fabregas ili Milner i čije karijere mogu da mu budu vodilja. Milner je dosegao dugovječnost i rekord po broju premijerligaških utakmica kao drugačiji profil igrača. Fabregas je treći po broju asistencija u istoriji Premijer lige. Runijevi uspjesi bili bi ostvarenje sna za Maksa, ali postoji i druga staza na kojoj su se našli ostali sa liste najmlađih strijelaca ili debitanata.

Evertonov Džejms Von je dublji trag ostavio u nižim ligama, a Federiko Makeda, kao strijelac praktično gola za titulu Mančester junajteda 2009. godine i pobjedu nad Aston Vilom 3:2, nikada nije dosegao visine, iako ima dvije Premijer lige, kao Anri, na primjer. Koliko je trajao Oven kao jedan od najmlađih osvajača „Zlatne lopte“.

Rani ulazak u profesionalne vode nosi mnogo rizika za dugovječnost karijere. Čini se da je i na tom polju Maks imao pravog mentora, pošto mu je trener u omladinskom timu bio Džek Vilšir, takođe Arsenalov „prodidži“.

U cijelu računicu treba uzeti i konkurenciju i spremnost Daumana da se prilagodi. Na njegovoj poziciji ima lice tima, Bukaja Saku, koji je nedavno potpisao novi ugovor na 300.000 funti nedjeljno, takođe ljevonogo startno desno krilo Arsenala i Engleske. Može li Dauman da bude drugo krilo kojim se „tobdžije“ dobiju ubojitost i sa lijeve strane i da doživi transformaciju kakvu je imao upravo Saka, od lijevog bočnog do „inside forwarda“, pita se sam Maks, ali i trenutno Arteta.

Ipak, euforija se kod Engleza ne može izbjeći, pa navijači Arsenala i reprezentacije jedva čekaju budućnost uz slogan „Dowman on the right future looks bright!“

Neki maštaju o Daumanovom odlasku na Svjetsko prvenstvo ovog ljeta, što ne bi bio prvi slučaj u skorijoj istoriji Engleske. Sam Runi je sa 17 godina debitovao za „gordi Albion“, a sa 18 i po 2004. godine igrao na Euru. Pamtimo i kontroverzni poziv za Tea Volkota za Svjetsko prvenstvo 2006. godine sa tek 17 godina, na štetu Džermejna Defoa.

Čini se da Englezi s pravom maštaju, pogotovo što posljednjih godina njihove reprezentacije dolaze do velikih rezultata na omladinskim kontinentalnim i svjetskim prvenstvima i stižu nova imena. Uz Daumana ove sezone na lijevom krilu pojavio se i Liverpulov Rio Ngumoa, četiri mjeseca stariji od Daumana, od avgusta i gola Njukaslu za pobjedu 3:2 u 100. minutu meča na Sent Džejmsisu, peti najmlađi strijelac.

Zanimljivo je da svi ovi momci ipak ne drže rekord kada je riječ o elitnom engleskom fudbalu - on je već 42 godine u vlasništvu legende Ipsviča Džejsona Dozela, koji je u tadašnjoj Prvoj diviziji pogodio protiv Koventrija sa samo 16 godina i 57 dana.

A Dauman?

Ako, kako kaže Kipling - zanimljivo najmlađi dobitnik Nobelove nagrade za književnost - sačuva razum kad ga budu svi gubili, ako sačuva vjeru u sebe.

Ako zna da čeka, a da se ne zamara čekajući, ako sanja, a da njegovi snovi ne vladaju njime, ako misli, a da mu misli ne budu same sebi cilj.

Ako bude spreman da gleda svoje djelo „srušeno u prah“ i da ponovo prione na posao sa polomljenim alatom.

Ako je u stanju da prisili svoje srce, živce i žile da ga služe još dugo, iako su ga davno izdali, i da istraje u svemu iako u njemu ne bude ničega više do volje koja mu govori: Istraj!

Ako uspije da se pomiješa sa gomilom, a da sačuva čast, da u društvu kraljeva ostane skroman, ako može da ispuni minut koji ne prašta sa šezdeset skupocjenih sekundi - tada je cijeli svijet njegov i sve što je u njemu.

„I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovjek, sine moj.“