„6.57 Crew“: Ekipa za*ebanog imena i još za*ebanijih navika | Skaut Sport
side menu icon

„6.57 Crew“: Ekipa za*ebanog imena i još za*ebanijih navika

Portsmut ne spada u najveće i najtrofejnije klubove sa Ostrva, ali ima čime da se podiči, dve titule prvaka Engleske (1949 i 1950) kao i dva FA Kupa (1939 i 2007), sasvim dovoljno da upru prstom u druge, poznatije ali slabije kotirane klubove

17.12.2025. 18:28 h

Main article image
Slika: Guliver/xNickxBrowning NewsxImagesx

131

0

ST Skaut Team

Kada gledate huliganske filmove, naročito one o engleskim ekipama nekako uvek u prvom planu nađu se navijači Milvola, Vest Hema, Čelsija i drugih poznatih fudbalskih klubova. Naravno da Milvol ne spada u sam krem, ali mora se priznati da su „Lavovi“ postali poznati širom sveta upravo zahvaljujući mitu koji je stvoren oko njihove navijačke grupe.

Međutim, mora se priznati da, makar na prostoru Balkana, često se zanemaruje da su i neki poznatiji i uspešniji klubovi imali ili i dalje imaju huliganske ekipe koje su uterivale strah u kosti ukoliko se dogodi slučajni ili dogovoreni susret. Jedan od takvih klubova, odnosno huliganskih ekipa je i „6.57 Crew“ ekipa „za*ebanog imena, ali i još za*ebanijih navika“, koja je pratila Portsmut.

Portsmut ne spada u najveće i najtrofejnije klubove sa Ostrva, ali ima čime da se podiči, dve titule prvaka Engleske (1949 i 1950) kao i dva FA Kupa (1939 i 2007), sasvim dovoljno da upru prstom u druge, poznatije ali slabije kotirane klubove.

Portsmut Bolton 1950. godine

Ukoliko niste čuli za huligane Portsmuta, onda definitivno ne poznajete dobro navijačku scenu Engleske.

Tokom osamdesetih godina prošlog veka, talas huliganizma zahvatio je čitavu Evropu, a Englezi su bili perjanica pokreta koji je zaludeo omladinu. Iz vikenda u vikend širom Engleske policajci su imali pune ruke posla, bez obzira o kom meču ili kom gradu da je bilo reč, hiljade mladih ljudi tuklo se na sve strane uz opravdanje da to čine kako bi odbranili ime i boje kluba kog podržavaju.

Portsmut, primorski grad u Velikoj Britaniji

Ni jug države, odnosno Portsmut nije ostao imun na ovaj pokret, iako je grad imao dugu istoriju u pomorstvu, a važio je i za centar vojne flote Ujedinjenog Kraljevstva. U moru imena koja su trebala da izazovu strah kod rivala, huligani Portsmuta su se opredelili za jedno prilično neobično i nekonvencionalno ime: „6.57 Crew“ koje na prvu loptu ne znači ništa. Međutim, naziv potiče od satnice kada je voz iz Portsmuta polazio za London, a upravo tada su Portsmutovi huligani kretali na gostovanja.

Navijački pokret uvek je bio pogodno mesto za širenje ideologije, pa je tako vrlo često dolazilo do stvaranja rivalstava zahvaljujući političkim uticajima. Iako je Portsmut grad na moru, jedna od najvažnijih luka u Velikoj Britaniji, a ljudi dominantno generacijama živeli od mora, Portsmutova „radnička klasa“ iako zvanično apolitična, imala je duboke konekcije sa krajnje desnim, pa čak i neonacističkim pokretima u Velikoj Britaniji.

Najveći rivali, odnosno oni sa kojima se kavga započinjala i kada ne igraju međusobni duel jeste komšijski Sautempton. Klasna razlika, jer Sautempton je grad sa nešto boljim životnim standardom, grad u kom pristaju luksuzne jahte, kao i blizina dva grada stvorili su jedno od najvećih rivalstava na Ostrvu. No, „6.57“ nikada nije uzmicao ni pred drugim ekipama, brojnijim i izvikanijim.

Jedna od poznatijih njihovih tuča dogodila se 1987. godine, kada su tokom gostovanja Derbiju ušli u sukob sa lokalnim stanovništvom, potomcima emigranata iz Afrike i Karipskih ostrva. Navodno, sukob je uz svesrdan trud policije da ga obuzda trajao čitava četiri sata. Nakon ozbiljnih udara na huliganski pokret u Britaniji, i oni su se malo povukli, primirili, ali nikada nisu prestali da deluju.

Početkom novog milenijuma, pamti se njihov sukob sa navijačima Koventrija, takođe na gostovanju koji je trajao satima. Sve je počelo prilikom susreta dve ekipe u gradu pre utakmice, a nastavljen je i tokom meča, kao i po njegovom završetku. Smatra se jednim od težih sukoba u modernoj istoriji britanskog fudbala, jer policija nikako nije uspevala da zavede red. Sve se smirilo nakon velikog broja hapšenja, a onda i praktično proterivanja navijača iz grada.

Pre dvadesetak godina i tokom duela sa arhineprijateljem Sautemptonom, došlo je do žestokog narušavanja javnog reda i mira, a tokom sukoba uhapšeno je 93 navijača, od čega je preko 60 njih dobilo doživotne zabrane prisustvovanja utakmicama. Među uhapšenima se nalazio i jedan verovali ili ne desetogodišnjak, koji je ušao u istoriju kao najmlađi huligan ikada uhapšen u Velikoj Britaniji. Čak je i Milan Mandarić, tadašnji vlasnik kluba tražio da se 54 navijača ovog kluba trajno udalje sa stadiona zbog izgredničkog ponašanja.

Hari Rednap i Milan Mandarić u Portsmutu

U susret Svetskom prvenstvu 2006. godine, koje je održano u Nemačkoj, Portsmut je držao neslavan rekord Premijer lige. Čak 130 njihovih navijača nije moglo da putuje na Mundijal, jer je dobilo zabrane, a klub je pred početak te sezone imao 95 navijača koji su dobili zabrane prisustva, što je po statistici Portsmut svrstalo na sami vrh Premijer lige po broju rizičnih navijača. U njihovu odbranu, samo godinu dana kasnije bili su drugi odozdo, sa samo jednom novom zabranom. Čudan klub taj Portsmut.

No, ako se ne pojavljuju prečesto u igranim filmovima, nisu huligani Portsmuta nepoznati. Članovi „6.57 Crew-a“ su se pojavili u jednoj epizodi dokumentarne serije „Britain’s Toughest Towns“, a bili su i glavna tema čak tri knjige koje su se bavile navijačkim pokretima „Rolling with the 6.57 Crew“, „Playing Up with Pompey: The Story of the Portsmouth 6.57 Crew“ i „6.57 – The Story of Pompey’s Hooligan Crew“. Možda su „underground“, ali su prilično „za*ebani“.

Komentari | Podijeli vijest