Atlaški ili Teranga lavovi – ko će biti novi kralj Afrike? | Skaut Sport
side menu icon

Atlaški ili Teranga lavovi – ko će biti novi kralj Afrike?

Neki ga obožavaju, drugi ne mogu da ga smisle, ali na Afrički kup nacija niko nije imun. Iako su često dešavanja oko terena zanimljivija, njima će trčati neke od najvećih zvezda svetskog fudbala. Tu su i 9 igrača koji imaju veze sa Crvenom zvezdom, fudbaler Zemuna, bosanski selektor, najbolji strelac makedonske lige, igrač sedmoligaša... Pred vama je sve što treba da znate o predstojećem afričkom kontinentalnom takmičenju.

20.12.2025. 09:00 h

Main article image
Slika: Navijači Maroka FOTO:Guliver/Ebenezer Amoakoh

Nije baš kao Turneja četiri skakaonice, ali mnogi su se vezali za afričko kontinentalno takmičenje u ovom periodu, pa su im zime uz ovo takmičenje toplije i draže. Iako je kvalitetom daleko od evropskog i južnoameričkog turnira, nosi neku posebnu draž kao nijedan drugi.

Ovogodišnje praznike provešćemo uz fudbal iz Maroka gde će se od 21. decembra do 18. januara održati 35. izdanje Afričkog kupa nacija. Prva dva kola doneće nam, osim prvog dana, četiri utakmice dnevno u terminima od 13.30, 16.00, 18.30 i 21.00. Igraće se i poslednjeg dana u godini kada nas od 20.00 očekuju dve utakmice, pa ukoliko neko doček Nove godine planirao da proslavi u kućnoj varijanti, može to uraditi uz afričko narodno veselje.

Svaki put Afrički kup nacija nailazi na kritike zbog datuma odigravanja i odlaska važnih igrača evropskih klubova usred sezone, pa su organizatori želeli da izbegnu ove godine, ali su naišli na prepreke. Iako je isprva trebalo da bude tek drugi AKN posle onog 2019. koji se igra tokom leta u periodu jun-jul, zbog novog Svetskog klupskog prvenstva je ipak pomeren na zimu. Ali i tu je bilo daljih peripetija jer nisu smeli da ga stave u periodu januar-februar kako smo navikli, već ovako rano u decembru da bi igrači bili dostupni za poslednja dva kola Lige šampiona krajem januara.

Maroko je domaćin po drugi put, još nakon 1988. Trebalo je da to bude 2015, ali su Marokanci tražili odlaganje zbog straha od širenja virusa ebole, za šta tamošnja krovna organizacija nije imala sluha, pa je prebacila turnir u Ekvatorijalnu Gvineju. Ne samo da su ostali bez domaćinstva, nego njihove reprezentacije nije bilo na turniru, pošto je trebalo da budu automatski kvalifikovani kao domaćini. Nije trebalo da bude njihov red ni ove godine, ali usled nespremnosti i neozbiljnosti Gvineje, CAF je odabrao Maroko kao siguran izbor sa najboljom infrastrukturom.

Igraće se u 6 gradova – Rabatu, Marakešu, Kazablanki, Fesu, Agadiru i Tangeru – na 9 stadiona od kojih samo 3 ima manje od 45 000 sedišta. Kao i uvodna utakmica između domaćina i Komora u nedelju od 20.00, i finale se igra na stadionu Princ Mulaj Abdelah, a projektovano je da se tamo nađu Maroko i Senegal. Ovo velelepno zdanje otvoreno je pre samo tri meseca, a na njegovu izgradnju je potrošeno 75 miliona dolara.

Terenima će se kotrljati Pumina lopta Itri, inspirisana marokanskom umetničkom formom, dok je maskota Asad, berberski (nubijski/atlaški) lav – podvrsta koja je istrebljena u divljini i koja je nastanjivala oblast severne Afrike, a danas tek oko 200 njih živi u zoo vrtovima.

Kao i gotovo sva reprezentativna takmičenja, i AKN je doživeo proširenje, pa od 2019. godine umesto 16 imamo 24 selekcije koje će biti podeljene u 6 grupa. Najbolje dve ekipe iz svake grupe, kao i četiri najbolje trećeplasirane, odlaze u nokaut fazu. U slučaju istog broja bodova, prvo će se gledati međusobni dueli između izjednačenih timova.

Na ovom izdanju nemamo nijednog debitanta, dok je Bocvana najduže čekala na ponovno učešće jer su poslednji put deo smotre bili 2012. Trofej brani Obala Slonovače koja je kao domaćin pobedila Nigeriju, a upravo su “slonovi” jedina reprezentacija koja je u prethodnih 7 izdanja osvojila turnir više od jednom, pošto su i 2015. bili prvaci. Najtrofejnija selekcija je Egipat sa 7 pehara, mada su poslednji osvojili 2010, Kamerun ih ima 5, Gana 4, dok je Nigerija trijumfovala 3 puta. Osvajač takmičenja, uz trofej, dobija i 7 miliona dolara.

Najveće iznenađenje su izostanci upravo Gane i Zelenortskih Ostrva, reprezentacija koja su obezbedile učešće na narednom Svetskom prvenstvu, ali ne i na kontinentalnom takmičenju. Štaviše, obe selekcije su bile poslednje u svojim grupama – iz Ganine kvalifikacione grupe su se plasirale Angola i Sudan, dok je nauštrb Ostrvljana, zajedno sa Egiptom, prolaz senzacionalno izborila Bocvana. Takođe, nema ni Gambije, koja ima nekoliko odličnih igrača i uspeha u mlađim kategorijama, ali su Komori neočekivano bili prvi u njihovoj grupi, i to ispred Tunisa. Zato će ovaj turnir proći bez zvezda kakve su Semenjo, Kudus, Injaki Vilijams i Minte.

Ovog puta, nažalost, bez Zelenortskih Ostva FOTO:X/TeyaKevin

Očekivano, francuska Lig 1 daje ima najviše predstavnika, čak 50, a 33 ima Premijer liga. Nakon te dve, slede egipatska, južnoafrička i tanzanijska liga. Iz Serije A dolazi 21 igrač, iz La Lige 20, a iz Bundeslige 17. Svoje predstavnike imaju srpski elitni i drugi rang, isto je i sa Hrvatskom, a reprezentativci dolaze i iz makedonske i slovenačke lige, dok je kuriozitet da predstavnika ima i engleska sedma liga.

Grupe za AKN 2025 FOTO:X/CAF_Online

GRUPA A:

Maroko nije samo glavni favorit grupe, već i turnira. “Lavovi sa Atlasa” su u nizu od 18 uzastopnih pobeda, što je svetski rekord u reprezentativnom fudbalu, i u periodu koji se proteže još od marta 2024 postigli su 50 golova, a primili samo 4. Na početku će biti bez Hakimija jer najbolji desni bek sveta sigurno propušta grupnu fazu kako bi probao da zaleči povredu, ali se selektor Regragi nada da će biti spreman odmah po početku nokaut faze. I bez njega deluju premoćno pošto su tu Bunu, Agerd, Mazraui, Amrabat, Unahi, Brahim Dias, Saibari, El Kanus, Ben Segir, Talbi, En Nesiri… Reklo bi se da je to dovoljno da ponove uspeh iz 1976, što im je i jedini pehar.

Za drugo mesto vodiće se ogromna borba jer nijedna ekipa nije favorit, iako se Maliju daju najveće šanse. Najveća uzdanica belgijskog stratega Toma Saintfelta jeste vezni red koji predvode Totenhemov Bisuma i Lajpcigov Amadu Haidara, uz još nekoliko igrača iz “Liga petice”, ali i drugih evropskih i bliskoistočnih liga.

Gotovo polovinu reprezentacije Zambije čine igrači iz domaće lige, ali ima i nekih dobro poznatih imena kakvi su napadač Lestera Patson Daka, Lećeov Banda, nekadašnji špic Rendžersa Fešn Sakala, te bivši vezista Crvene zvezde Kings Kangva koji sada igra u Izraelu. Šampioni iz 2012. nadaju se novom iznenađenju, ali su daleko od najjačih timova.

Na prvu deluje da su Komori apsolutni autsajderi, ali su ih i u kvalifikacijama potcenili Tunis i Gambija, pa je površinski najmanji ovogodišnji učesnik zauzeo prvo mesto u grupi. Kanadski selektor Stefano Kusan nema nijednu zvezdu, već je zajedništvo njihov najveći kvalitet na osnovu kog vrebaju novo iznenađenje. Kangva će se naći oči u oči sa nekadašnjim saigračem iz Zvezde, s obzirom na to da El Fardu Ben i dalje igra za reprezentaciju, iako je sada član drugoligaša Zemuna, a čak je i kapiten. Očekuje se dosta i od napadača Standarda Saida Rafikija.

El Fardu Ben u dresu Zemuna FOTO:Instagram/fudbalski_klub_zemun

GRUPA B:

Poprilično izjednačena grupa u kojoj je blagi favorit Egipat. “Faraoni” se u odbrani i veznom redu oslanjaju na jaku domaću ligu, pre svega na velikana Al Ahli za koji igra i nekadašnji igrač Aston Vile Trezege, a napad je rezervisan za zvezde – Mohamed Salah, Omar Marmuš i pouzdani špic Mostafa Mohamed. Svakako da imaju čemu da se nadaju, posebno ako ih žreb udalji od Maroka i Senegala.

Južna Afrika se sada već standardno naširoko oslanja na to što ima najjaču ligu na jugu kontinenta. Na krilima igrača iz nje, ponajviše šampiona Mamelodija, na prošlom AKN su bili izuzetni i pomalo iznenađujuće osvojili treće mesto. Ponovo su tu nosioci – Vilijams, koji je proglašen za najboljeg golmana prošlog izdanja, defanzivci Mudu i Modiba, sjajni vezisti Mokoena i Sithol, a tu je i napadač Barnlija Lajl Foster. Već duži period ih vodi legendarni Belgijanac Igo Bros koji ima cilj da ih dovede do prvog pehara od 1996, ali nisu baš u najužem krugu favorita.

Angola je uhvatila sjajan ritam na prošlom izdanju, ali nisu imali sreće pošto su u četvrtfinalu naišli na moćnu Nigeriju. Sastav nije mnogo promenjen, a tu pouzdani štopera Ovijeda i Liona David Karmo i Klinton Mata, pola veznog reda im igra u Turskoj, dok je napad krcat brzim igračima – tu su hit prošlog prvenstva Mabululu, koji igra u Libiji; Enzola, koga je posle sjajnih igara u Speciji uzela Fiorentina; krilo Barnlija na pozajmici u Svonziju, Benson; nekadašnji član Sportinga, Želson Dala; i sadašnje krilo Crvene zvezde, Milson.

Selektor Zimbabvea, Rumun Mario Marinika, odabrao je možda i najzabavniji sastav na turniru. Ima tu svega, od igrača iz Južne Afrike i Libije, preko Skandinavije i MLS-a, pa sve do nižih liga Engleske i kluba iz Velsa. I to baš nižih jer napadač Mekouli Bon igra za sedmoligaša Meldon i Tiptri. Vođa tima je vezista sa premijerligaškim iskustvom, bivši član Vile, a sada Lutona – Marvelus Nakamba, dok je u Ligi šampiona igrao i Munaši Garananga, sada štoper Kopenhagena, a nekada Šerifa. Pozvan je i vezista Vulvsa Čireva, dok zbog povrede izostaje njegov saigrač i najbolji igrač tima, Munetsi. Ipak, čak i sa njim bi u ovako jakoj grupi bili autsajderi.

GRUPA C:

Utisak je da je kvalitet Nigerije opao, što pokazuje i drugo uzastopno propušteno Svetsko prvenstvo. Da, imaju i dalje neka jaka imena, ali na prošlom prvenstvu je tadašnji selektor imao slatke muke koga da odabere u napadu jer su imali desetak napadača u strašnoj formi, dok je sada u toj liniji pozvan i član hrvatske Istre Salim Laval. Očekuje se mnogo od tria Fulama – Basi, Ivobi, Čukveze, zatim Endidija, Onjedike, Onjeke i Dele-Baširiua, i naravno tamošnjeg bogoca Viktora Osimena, te Ademole Lukmana. Imali su neke blamantne rezultate prethodnih godina, pa se nikad ne zna koja će Nigerija izaći na teren – ona melanholična i usporena ili ona moćna koja je sposobna za finale.

Drugi favorit grupe je Tunis koji je nedavno odigrao 1:1 sa Brazilom. Predvodnici ekipe su vezisti Frankfurta i Barnlija Skiri i Mežbri, a imaju i odličnu odbranu oličenu u bekovima Venzdeja i Nice – Valerijem i Abdijem, te štoperima Merijom, Talbijem i Bronom. Teško da ikoga mogu pobediti ubedljivo, ali će zato jakom defanzivom i tranzicijom ili čekanjem penala pokušati da iznenade neke od glavnih favorita.

Junajtedov đak, sada vezista Barnlija Hanibal Mežbri FOTO:Guliver/xSeanxChandlerx

Velika je šteta što su i istoj grupi dve reprezentacije sa istoka Afrike, fudbalski najslabijeg regiona – Tanzanija i Uganda, koje će zajedno sa Kenijom biti domaćini sledećeg izdanja 2027. Gotovo celu reprezentaciju Tanzanije čine igrači iz njihove lige, a kapiten i najzvučnije ime je Samata, nekadašnji napadač Aston Vile, koja ga je dovela iz Genka gde je blistao, a koji sada igra u Avru. Sa klupe ih predvodi Argentinac Migel Gamondi koji već dugo radi u Africi, a sve osim poslednjeg mesta u grupi biće uspeh.

Uganda takođe ima selektora sa bogatim afričkim iskustvom, Belgijanca Pola Puta. Većina njihovih reprezentativaca igra u evropskim klubovima iz ranga Lige konferencije ili u respektabilnim afričkim timovima. Ovdašnjim gledaocima biće poznato ime kapitena Kalida Uča koji je bio pod ugovorom sa Zvezdom, ali nije odigrao nijedan zvaničan meč, već je prosleđen u OFK Beograd. Sada 32-godišnji Učo igra za tanzanijski Singida Blek Stars. Tu je i Rodžers Mato, napadač Vardara i trenutno najbolji strelac makedonske lige. Probaće kao jedna od četiri trećeplasiranih ekipa da prođu dalje.

GRUPA D:

U ovoj grupi se nalazi drugi favorit turnira – Senegal. Mladi selektor Pape Čau ima impresivnu statistiku – u 14 utakmica od kada je na toj poziciji, ostvario je 11 pobeda i doživeo samo jedan poraz, uz 36 datih i 6 primljenih golova. Tri starije zvezde – Eduar Mendi, Kulibali i Mane – su sada već neko vreme u Saudijskoj Arabiji, ali imaju gomilu igrača u jakim klubovima. Tu su El Hađi Malik Diuf iz Vest Hema, Evertonov duo Endiaj i Gej, iz Premijer lige su tu i Pape Matar Sar, Ismaila Sar i Habib Diara, pa onda Nikolas Džekson, Monakova zvezda u usponu Lamin Kamara i saigrač mu Dijata, Lionov Nijakate, Dia iz Lacia, nekadašnji napadač Zvezde Šerif Endiaj, te biser PSŽ-a 17-godišnji Ibrahim Embaj.

DR Kongo ima veoma iskusnu odbranu koju čine Van-Bisaka, Tuanzebe, Embemba i Masuaku, dok su ispred njih motori Mutusami i Sanderlendov Noa Sadiki koga će na leto tražiti ogroman broj jakih klubova. Uz Kajembea, Pikela, Bakambua, Bongondu, Eliu i još nekoliko dobrih igrača ovaj tim ima potencijal da pobedi baš svakoga, kao što su izbacili Nigeriju i plasirali se u interkontinentalni baraž. Uz dobar žreb, polufinale je više nego realan cilj.

Navijači DR Konga FOTO:Guliver/AP Photo/Themba Hadebe

Najveća snaga Benina je njihov legendarni selektor koji odlično poznaje afričke prilike – Gernot Ror. Nekadašnji defanzivac Bordoa će se najviše osloniti na dvojicu odličnih napadača Stiva Munijea, nekada člana Hadersfilda i Bresta, sada Alanje na pozajmici iz Augsburga, i Andreasa Utonđija, koga je Barnli prosledio Sankt Pauliju. Imaju i nekoliko igrača iz okruženja – Bugarske, Rumunije i Slovenije, ali i dvojicu talenata hrvatske Kustošije, za koju znamo da je klub moćnog menadžera Endija Bare koji ume da nanjuši dobrog igrača i da su odatle imali brojne velike prodaje, između ostalih i u Barselonu. U pitanju su vezisti Razak Rašidu i Rodolfo Aloko.

Bocvana je najslabije plasirana selekcija na FIFA rang listi koja učestvuje na ovom turniru, ali već neko vreme igraju iznad očekivanja. Gotovo ceo tim čine igrači iz domaće lige, a selektor je Južnoafrikanac. Bilo bi iznenađenje ukoliko ne budu poslednji u grupi sa 0 bodova.

GRUPA E:

Bosanac Vladimir Petković će probati da napravi uspeh u komšijskom Maroku kao što je to Alžir uradio prošli put kada se turnir igrao u severnoj Africi 2019. u Egiptu. Ipak, posle toga je ova selekcija išla silaznom putanjom, a i najveće zvezde su im u godinama. Mahrez, Mandi, Buneđa, Bensebaini su prošli 30, a Atal, Benaser i Auar nisu ostvarili karijere kakve su očekivane. Možda, ipak, polete na krilima mlađih snaga – Ait Nurija, Dinamovog Bakrara, te bundesligaških asova Maze, Šaibija i Amure. Tu je i Zizuov sin, 27-godšinji golman Granade, Luka Zidan.

Burkina Faso je još jedna selekcija koja je sposobna da iznenadi. Imaju solidnu odbranu koju predvode Bajerov štoper Tapsoba i bivši Sitijev đak, desni bek Isa Kabore. Tu je i još jedan bivši igrač Crvene zvezde, koja očigledno obožava afričke fudbalere, a sada član Rendžersa – Điga. Ubitačni su i u kontri jer ofanzivu čine Sanderlendov Bertrand Traore, Brentfordov Dango Uatara i Šahtjorov Lasina Traore.

Ekvatorijalna Gvineja je okupila igrače koji igraju duž celog ekvatora – od Brazila do Indonezije, uz igrače iz Kine, SAD, Evrope, ali pretežno Španije, pošto su bili španska kolonija. Torinov Koko, Majorkin Maskarel, Vislin maestro Salvador, legendarni kapiten Ensue i član Realove Kastilje, napadač Zunjiga, spremni su da probaju da proguraju ovaj tim kroz grupnu fazu.

Sudan ima sjajnog selektora, iskusnog Kvesija Apiju koji je postao prvi crni selektor koji je odveo neku afričku reprezentaciju na SP kada je to uradio sa Ganom 2014. I Sudan se oslanja na svoju jaku ligu, pa gotovo ceo tim čine igrači tamošnjih giganata Al Hilala i Al Merika.

GRUPA F:

Obala Slonovače sa klupe predvodi bivši reprezentativac Emers Fae i to još od nokaut faze prošlog AKN u koju su jedva prošli, a potom osvojili turnir. I dalje su u tom sledećem krugu favorita ispod dva najjača tima. Nema Adingre, koji je izabran za najboljeg mladog igrača na prošlom turniru, jer nema minutažu u Sanderlendu, ali imaju brojne druge odlične igrače. Iz “Liga petice” su tu Boli, Kosunu, Endika, Gbaman, Agbadu, Gela Due, Sangare, Seko Fofana, Gesan, Amad Dialo, Bajo, Bazumana Ture, kao i igrač koji ima potencijal da ponovi Adingrin uspeh – Lajpcigov Jan Diomande, novi supertalenat na krilnoj poziciji. Pozvani su i kapiten Kesi, Zaha, bivši vezista Fulama Seri, koji je sad u Mariboru, kao i još jedan bivši napadač Zvezde, Kraso.

Jan Diomande - zapamtite to ime FOTO:Guliver

O Kamerunu i tamošnjim dešavanjima pred AKN može da se napiše ceo roman. Samjuel Eto, predsednik tamošnjeg saveza, se uživeo u ulogu diktatora. Iako je i bivši selektor Mark Bris, koji je tvrdio da njegov ugovor i dalje važi, poslao svoj spisak koji se razlikovao od spiska novog Etoovog selektora Pagua, ipak je bivši as isterao svoje. Zbog svađe sa Etoom neće biti nekih bitnih igrača – Andrea Onane, Vensana Abubakara, Šupo-Motinga i Engadu-Engađija, dok Angise nema zbog povrede. Zato ovaj tim deluje dosta siromašno, a zbog atmosfere oko tima, teško da će daleko dogurati. Glavne zvezde su Embumo i Baleba, uz još nekoliko tek iznadprosečnih igrača.

Uvek nezgodni Gabon će dati sve od sebe da iskoristi situaciju u Kamerunu da prođe kao drugoplasirani. I te kako su kadri za to jer Obamejang i dalje predvodi ovaj tim, a pomoći će mu Buanga, koji trese mreže u Los Anđelesu, Mario Lemina, Ekuele Manga, kao i još dvojica igrača koji imaju veze sa Zvezdom – nekadašnji miljenih Gelor Kanga i sadašnji krilni napadač Babika.

Iako Mozambik ima dosta igrača iz svoje lige, nisu totalni autsajderi u grupi jer imaju nekoliko pristojnih igrača. Pre svega se tu misli na krilo Sportinga Katama, levog beka Sanderlenda Reinilda Mandavu i bivšeg štopera Rena i Bordoa Meksera. Imaće i najstarijeg igrača na turniru, 42-godišnjeg krilnog napadača Pelembea Domingeša, koji je celu karijeru proveo domaćim i južnoafričkim klubovima.

Komentari | Podijeli vijest