Joveta i Partizan? Ima logike, ali..

Još jedna epizoda u karijeri Stevana Jovetića došla je do kraja. I ova je završena titulom. Njegova Omonija postala je prvak Kipra i bio je to najljepši način da se pozdravi sa klubom, a da njegovo ime ostane uvijek u sjećanju navijača.

S obzirom na to da je ušao u ozbiljne fudbalske godine, u novembru će napuniti 37, vrijeme je da se polako svode računi, uz vjerovatno još jednu sezonu igranja, možda i dvije, ko zna. Ime Stevana Jovetića dospjelo je u centar pažnje kada su srpski mediji predstavili navodnu ideju da popularni "Jo-Jo" ima ponudu Partizana da se vrati u klub, prvo kao igrač, potom kao sportski direktor.

I jedno i drugo ima logike. Jovetić i dalje ima dosta materijala u nogama, srpska liga ne bi trebalo da bude previše zahtjevna za igrača takvog kalibra, a uostalom, vjerovatno ne bi morao da igra baš svaku utakmicu, našao bi se balans. Jovetino prisustvo u klubu značilo bi mnogo svima, ne samo saigračima. U učionici Partizanove djece Jovetić bi mogao biti najbolji nastavnik.

S druge strane, Jovetić kao sportski direktor.. i to ima logike. Ako je neko stekao kontakte širom Evrope to je Stevan. Partizan, Fiorentina, Mančester siti, Inter, Sevilja, Monako, Olimpijakos, Omonija. Stevan je jedan od najboljih igrača na EX YU prostorima posljednjih 20 godina, igrao je sa najvećim svjetskim zvijezdama i kao takav bio bi vrhunski reprezent bilo kojeg kluba. A za Partizan ga sigurno veže mnogo toga pa djeluje da bi bili dobar spoj.

Potrebno je samo da Jovetić odluči šta želi i đe vidi sebe. Možda je to već odredio i dogovorio, ali javnost, makar za sada, nije upoznata. Ono što treba uzeti u obzir jeste da je Jovetić prilikom potpisa za Omoniju čekao i septembar samo kako bi bio siguran da će naći klub sa ugovorom na dvije sezone. Iz njegovih rijetkih medijskih nastupa moglo se zaključiti da mu je i te kako važno da se veže za jedno mjesto, prije svega zbog porodice.

I tu bi mogla biti Partizanova šansa. U dugoročnom projektu koji podrazumijeva igranje i administrativno upravljanje. U crnogorskim fudbalskim krugovima često se spominje priča po kojoj bi upravo Jovetić, jednog dana, trebalo da bude nasljednik Dejana Savićevića. Da li bi Stevanov angažman u Partizanu odgovarao i crnogorskom fudbalu.. odgovor je vjerovatno da bi.

Stevan Jovetić napravio je impozantnu karijeru. Da nije bilo hroničnih problema sa raznim povredama, mogao bi i danas biti na top nivou, neka verzija crnogorskog Modrića. Ali, kada tijelo ne da, onda se moraš prilagoditi. Zato i sve što je postigao dobija dodatno na značaju ako se zna da je makar statistički, po broju propuštenih utakmica tokom karijere zbog povreda, u samom vrhu. Tu su igrači poput Abu Dijabija, nekadašnjeg veziste Arsenala, ali i brazilske zvijezde Nejmara. Uprkos svemu tome, danas je Jovetić samo jedan od trojice igrača u istoriji koji su pogađali mrežu u pet najjačih liga Evrope. Florin Radučoju, Stevan Jovetić i najsvježiji član ove grupe, Džastin Klajvert.

Veza Jovetića i Partizana počela je davno, još dok je Stevan bio dijete. Moglo bi se reći da je izdanak Partizana, ali to bi bilo malo i nepravedno prema podgoričkoj Mladosti, današnjem OFK Titogradu, u kojem je Stevan napravio uvodne fudbalske korake. Generacija podgoričke Mladosti '89 bila je jedna od najboljih koje je taj klub imao početkom 2000-ih. Jovetić je bio kapiten i predvodnik ekipe, u kojoj su još bili i golman Miloš Dragojević, kasnije reprezentativac Crne Gore i osvajač pet šampionskih titula sa FK Budućnost, kao i Vladimir Savićević, današnji trener Bokelja. U ekipi je bio i Boris Došljak, koji je karijeru proveo u Crnoj Gori i na Farskim Ostrvima. Trener ekipe bio je Mladen Miročević.

Dobri rezultati Mladosti pomogli su Partizanu da dođe do Jovetića. Jer, u zajednici Srbije i Crne Gore, u mlađim kategorijama igrale su se odvojene lige, čiji bi se prvaci sastajali na završnom turniru. I na jednom od njih sastali su se sa prvakom Kosova, Rudarom, Vojvodinom i Partizanom. U meču za titulu Partizan je bio prejak, ali je Jovetić igrao na svom nivou i sve je bilo gotovo. Crveni dres Mladosti zamijenio je crno-bijelim. I sve ostalo se zna.

Da li je sada i u kojoj ulozi vrijeme za povratak Stevana Jovetića u Beograd moglo bi biti jasnije početkom juna kada će biti održana Skupština kluba i valjda biti jasnije u kojem će pravcu krenuti Partizan, hoće li Predrag Mijatović izboriti za sebe jaču ulogu i veći prostor za djelovanje ili će to biti slučaj sa njemu suprotstavljenom stranom. U svakom slučaju, današnji Partizan ne djeluje kao previše inspirativna destinacija za dolazak igrača. Osim tradicije i ljubavi, teško se uhvatiti za nešto treće. Jer administrativno-finansijske prilike su daleko od dobrih i vrijeme je za ozbiljan rez. A u priči oko Stevana Jovetića sigurnost i stabilnost su, čini se, osnovna stavka u pregovorima oko njegovog povratka u Humsku.

Nije prvi put da se od dolaska nove uprave priča o povratku Jovetića, bilo je sličnih tema i godinu unazad, kada se osim Stevanovog pominjalo i ime Stefana Savića, Matije Nastasića, Darka Brašanca, Adema Ljajića. Koliko je to tada djelovalo prilično nerealno, teško je reći da je sada baš realno. Savić je imao odličnu sezonu sa Trabzonom, Ljajić je kapiten Sarajeva sa prilično jakim ugovorom.

Partizanovo lutanje ove sezone bilo je vidljivo na više polja. Od najavljenih povrataka gorepomenutih, odnosno platforme koja je podrazumijevala inicijativu da se Partizanu vrate njegova djeca, došlo se do, jasno je, prinudne politike guranja mladih igrača. Pa je tako Vanja Dragojević postao kapiten, Ugrešić, Simić, Roganović, Trifunović, Vukotić, Milošević i Kostić igrači oko kojih se vrti igra "Parnog valjka". Da li je to nekome bio cilj ili jasan plan, teško je povjerovati.

Zato Skupština Partizana, koju čini 41 delegat, mora da donese odluku u interesu kluba i da dobro izvaga šta je cilj kluba. Jer ako se nastavi u ovom ritmu, Partizan je blizu toga da mu glavni rival bude Vojvodina, a ne Zvezda. A Vojvodina pokazuje da polako prestiže beogradski klub po mnogim parametrima.

Šta bi u suštini donio Stevan Jovetić Partizanu? Igrački, talenat koji ima nije izlapio niti to može da se desi. Za ritam igre u srpskom fudbalu vjerovatno bi mogao da ponudi i solidnu minutažu ako ga zaobiđu povrede. Ono što ide u prilog ideji Jovetićevog dolaska u Srbiju je to da i nema previše putovanja, s obzirom na to da je dobar dio klubova u bliskom radijusu od Beograda. To je imao na Kipru, đe svi prvoligaši "žive" na maloj udaljenosti. S druge strane, infrastruktura u Srbiji značajno je bolja nego ranije, pa bi i rizik od povreda bio manji nego godinama ranije. Sve su to neki plusovi za Srbiju i Partizan u slučaju Jovetića.

Rekorder po broju nastupa i golova u dresu crnogorske reprezentacije mogao bi biti idealan "role model" za mlade igrače crno-bijelih. Bogato iskustvo koje ima sigurno bi dobro došlo momcima koji su bili tek rođeni kad je Joveta nosio dres Partizana. Možda i još značajnije, prisustvo u svlačionici i autoritet koji nosi sa sobom. Dovoljno je vidjeti šta se sve dešavalo na treninzima prethodnih mjeseci i dana. Potpuno odsustvo autoriteta i liderstva.

Jovetić kao budući direktor opet može donijeti stabilnost klubu. Prije svega zbog ugleda koji uživa širom fudbalske zajednice, a i riječ je o čovjeku koji se ostvario na svim poljima i sigurno ne bi dozvolio sebi da ga neki sitni interesi degradiraju ili uruše. Partizan sa Jovetićem može graditi novi imidž, ali i biti sposobniji da privuče igrače koji se spominju već neko vrijeme.

Stevan Jovetić napustio je Partizan 2008. godine. Sada, 18 ljeta kasnije, ponovo je blizu, a u isto vrijeme i daleko. Međutim, sigurno je da ako se odluči za Beograd, Grobari će dobiti nadu da stižu bolji dani. A nekad je i samo nada dovoljna da se otvori neka nova perspektiva, a Partizanu je baš potrebna.