Vladimir Savićević - Početak trenerske karijere vrijedan pažnje

Kada bi se pisala knjiga o očevima i sinovima, koji su na najvećoj fudbalskoj sceni pravili ozbiljne rezultate tokom karijera, možda bi se prvo sjetili porodice Maldini i loze u kojoj su Ćezare, Paolo i Daniel. Srednji je najveća legenda kluba, poznato je i da je Ćezare bio odličan fudbaler svog doba u istom crveno crnom dresu, a Daniel koji je takođe produkt Milana, ipak nije uspio da se nametne u klubu, pa karijeru gradi u Atalanti trenutno.

Od ovih iz skorijeg doba, porodica Simeone ima nekoliko predstavnika. Diego je sada već trenerska legenda Atletiko Madrida, u kojem igra i njegov sin Đuliano, dok je ozbiljnu karijeru napravio i Đovani Simeone. Manje uspjeha tokom fudbalske karijere od braće je imao Đanluka Simeone.

Svi se sjećamo Lilijana Tirama, čuvenog defanzivca Francuske reprezentacije, svjetskog šampiona, i nekada igrača Juventusa, Barselone, Parme. Njegovi sinovi, Markus i Kefren igraju u Seriji A. Prvi je napadač Intera, drugi je vezista Juventusa. Kada se sastaju ova dva kluba, Lilijan je redovan u loži stadiona, a često i meta reditelja prenosa, pogotovo ako su oba sina na terenu u isto vrijeme.

Mogli bi nabrajati još dosta, od Federika i Enrika Kjeze, preko Johana i Đordija Krojfa, do Patrika i Džastina Klajverta ili familije Buskec.

Možda i najzanimljivija priča o očevima i sinovima je sa Islanda, iz čuvene fudbalske porodice Gudjonsen. Kada je imao 17 godina, nekadašnji napadač Čelsija i Barselone, Eidur zamijenio je tokom meča islandske selekcije oca Arnora. Danas Eidur ima tri sina koja se bave fudbalom.

Nije lako djeci velikih fudbalskih imena da dostignu nivo roditelja. Zamislite šta bi sad samo morao da uradi neko od Mesijeve djece pa da nekada izađe iz sjenke najvećeg svih vremena. Djeluje nemoguće i nestvarno. Međutim, svaki roditelj, otac ili majka, kada se ostvari u toj ulozi želi da stvori osobu koja će biti još bolja od nje/njega. Makar su nas na ovim prostorima učili tako. Ionako kada čestitamo prinovu nekome kažemo " Da bude još bolji/bolja nego tata/majka".

Ipak, nošenje sa pritiskom roditeljskog uspjeha, pa i globalne prepoznatljivosti nije lako, zato i rijetki uspiju da makar dobace do nekog nivoa koji bi posjetio fudbalsku javnost da su donekle izašli iz sjenke svojih prethodnika i da grade nešto svoje.

29. novembar 2025. - Podgorica

Na dan nekadašnje Republike, na stadionu Pod Goricom, u glavnom gradu Crne Gore odigrao se premijerni duel 17. kola fudbalskog šampionata. Budućnost je dočekala Bokelj iz Kotora. Na klupi podgoričkog kluba Dejan Vukićević, a na drugoj strani, Vladimir Savićević, sin najboljeg crnogorskog fudbalera ikada, Dejana Savićevića.

Vladimir je nekada bio fudbaler, ali o tome ćemo kasnije. Klub iz Kotora ove sezone se mnogo mučio, proveo veći dio šampionata na začelju tabele, promjenio dva trenera prije nego li je Savićević preuzeo kormilo. Slobodan Drašković je počeo sezonu, potom ga je naslijedio Damir Čakar, ali se zadržao svega 10ak dana, navodno apsolutno nezadovoljan ekipom i kvalitetom koji je zatekao. Da svaki put kad nešto ne krene kako treba valja pomisliti, ko zna zašto je to dobro vidi se na primjeru Bokelja. Ono što nije želio Čakar jeste Vladimir Savićević, koji je dva dana prije meča protiv Budućnosti proslavio 36. rođendan.

I kako je sezona odmicala, igrački kadar je rastao pod palicom mladog stručnjaka, da bi sve kulminiralo u subotu u Podgorici. Bokelj je slavio sa 1:0, a pedantni hroničari kotorskog sporta kažu da je to prva pobjeda Bokelja protiv Budućnosti u Podgorici od postanka kluba ! A trijumf je došao u engleskom stilu, iz auta. Ono što se sve više opet koristi na Ostrvu i ne nosi pečat "antifudbalskog" elementa kao nekad kad je Stouk imao Rorija Delapa, primjenio je Bokelj protiv Budućnosti i to ne samo jednom. Ali u 77. minutu, je urodilo plodom, kada je Stefan Golubović ostao sam na drugoj stativi i matirao Milana Mijatovića. I u tom segmentu se vidi jasan uticaj nove ideje, želje da se ekipa taktički unaprijedi i suprostavi svima kao ravnopravan rival.

Nakon 17 utakmica, Bokelj ima isto toliko bodova. I dalje su u opasnoj zoni, ali je jasno da trenutna situacija ide nabolje i da sa par zimskih pojačanja klub može da napreduje. U posljednjih pet mečeva imaju skor 2-2-1, a baš taj poraz od Sutjeske je mogao da bude i trijumf, jer nijesu zaslužili da izgube. Bilo je 5:4 za Nikšićane.

Ono što je karakteristika Bokelja, od kada je Savićević tu, da žele da igraju, da se nadmeću sa svima. Savladali su sada Budućnost, ali su ranije dobili i Dečić u Tuzima 2:0. Nedavno su pobijedili i komšijski Arsenal. Mlad trener, svježa energija, momak koji je proputovao dosta i bio gost raznih evropskih klubova, očigledno ima viziju i ideju kako bi njegov klub mogao ili trebalo da izgleda, a to su u Kotoru za sada prihvatili objeručke.

Nije mladom Savićeviću ovo prvi trenerski posao. Radio je u dva navrata u drugoj ligi. Vodio podgorički Internacional i Lovćen sa Cetinja. i sa oba kluba bilježio dobre rezultate. internacional je digao do vrha tabele, a sa Lovćenom igrao baraž za ulazak u Prvu ligu što nije baš bilo očekivano kad je preuzeo mjesto glavnog trenera.

Vladimir Savićević naslijedio je fudbalski gen od oca Dejana. Gledao je njegove majstorije od malih nogu, svjedočio velikim uspjesima na klupskom nivou. Logično je bilo u takvoj atmosferi da i on pokuša da uradi nešto slično. Ali je to bila nemoguća misija, jer ono što je Dejan radio, još niko iz male Crne Gore nije ponovio. A nije da nije bilo talenata. Da ne idemo dalje od aktuelnog selektora Mirka Vučinića ili kapitena Jovetića. Ipak, Dejan je klasa za sebe.

Praktično kompletnu fudbalsku karijeru, Savićević junior odigrao je u Crnoj Gori. Rođen je 89. godine, vršnjak sa Stevanom Jovetićem, sa kojim je i igrao u mlađim kategorijama podgoričke Mladosti, nekadašnjeg i današnjeg OFK Titograda. Baš za taj klub vežu ga i najljepše uspomene. U sezoni 2013/2014, Mladost je igrala kvalifikacije za Ligu Evrope. Nakon što su tokom ranog ljeta eliminisali mađarski Videoton i slovačku Senicu zakazali su dvomeč sa Seviljom, koja je te sezone i osvojila trofej. Kapitensku traku tokom revanša u Podgorici, nosio je upravo Savićević.

Prilično mlad završio je fudbalsku karijeru i okrenuo se trenerskom pozivu. Trenutno privodi kraju proces dobijanja Pro licence, i to u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine. Savićević je jedan od najmlađih trenera u Crnoj Gori, najmlađi je u Prvoj ligi, ali pripada generaciji stratega koji nadolaze. Ono što je za njih karakteristično jeste da su spremniji da uče, da im je dostupnost podataka znatno veća, da mogu da prate mnogo više inostranog fudbala nego li njihovi prethodnici, u krajnjem, mnogo su rječitiji i slobodniji pred kamerama novinarskih ekipa nego što je to bio slučaj sa starijim generacijama, čije je trenerske karijere uglavnom pratio ozbiljan izraz lica, uz standardne fudbalsko diplomatske izjave. Danas je situacija drugačija, pa su se promjenili i treneri koji polako zauzimaju glavni prostor.

Dejan Savićević aktuelni je predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore. O njegovoj karijeri je suvišno i pričati, šta je sve osvojio i kako je igrao, i kakva je napast bio i nerješiva enigma za protivnike. Bilo je jasno da ga teško neko može ponoviti, pa i njegov gen, ali za sada, možemo sa sigurnošću reći da mu je sin bolji trener nego što je on bio, mada mu nemamo neki preveliki uzorak za poređenje osim onog iz perioda kada je kratko vodio reprezentaciju nekadašnje države. I to je upravo prostor u kojem bi Vladimir, iako je još rano, mogao izaći iz očeve fudbalske sjenke. Dakle ne kao fudbaler, već kao trener/menadžer koji gradi sopstveni stil i priču.

Ljubav prema lopti, u slučaju Savićevića, prenijela se i na još jednu generaciju. Vladimirov sin, koji takođe nosi ime Dejan, već je napravio prve korake u ovom sportu, ali je u pitanju još mali dječak. Nedavno, tokom gostovanja hrvatske fudbalske selekcije u Podgorici, kapiten "vatrenih" Luka Modrić potpisao je dres, uz posvetu koju je naznačio za Dejana, a što su pojedini protumačili kao namjenjeno predsjedniku Saveza, a zapravo je bilo za mlađeg Dejana.

Da kompletna priča bude još više značajna, Luka Modrić je trenutno fudbaler Milana, sa kojim je Dejan stariji ispisao istoriju. Vladimir je u prijestonici mode živio, a njegov nasljednik, ko zna, možda jednog dana krene đedovim stopama.