Gregor Glas za Skaut sport: Dragić mi je idol, Panter i ja smo se često čuvali na treningu

Nakon nekoliko sezona provedenih u različitim sredinama - od Primorske,  Partizana, preko Mornara, do Cedevita Olimpije - Gregor Glas je ovog ljeta donio odluku da karijeru nastavi u Beču. Klub iz austrijske prijestonice debitovao je u ABA ligi, a mladi Slovenac postao je jedno od njegovih prepoznatljivih lica. I što je najvažnije - konačno je dobio ono što je tražio. Minute, povjerenje, loptu u rukama i prostor da pokaže sav svoj talenat. 

Gregor Glas protiv Budućnosti, foto: ABA liga/Vienna

"Najbitnija stvar mi je bila da pronađem klub u kojem ću imati minute i slobodu u igri. Poslije nekoliko godina nisam imao pravu priliku da pokažem šta znam. Osjetio sam da ću to možda dobiti u Beču, i za sada sam zadovoljan, drago mi je što sam izabrao taj put“, kazao je Glas na početku razgovora.

Austrijska prijestonica donijela mu je i novi ritam života. Na parketu ima mir i povjerenje, a van njega prostor za dah i balans.

"Beč je stvarno lijep grad. Možda je standard malo skuplji nego na Balkanu, ali ima predivnih mjesta, pa kad nisam u dvorani, uvijek imam šta da vidim i obiđem. Lijepo mi je, sve u svemu - okej“.

Beč je sezonu u ABA ligi otvorio s dvije pobjede, a roster se formirao tek nekoliko sedmica prije početka. Iako je tim nov u regionalnom društvu, Glas vjeruje u ono što grade.

"Mislim da je jako bitno što smo uspjeli da dobijemo te prve dvije utakmice koje smo morali. Ove druge dvije smo bili blizu, ali nismo uspjeli - opet, to nisu mečevi koje se očekuje da dobiješ na početku. Ipak, idemo u svaku utakmicu sa fokusom i ambicijom da pobijedimo. Ekipa je zanimljiva, ima dosta različitih igrača koji mogu da donesu mnogo na terenu. Treba nam vremena da se sve posloži, da svako osjeti drugog, ali nadam se da ćemo to uspjeti brzo i da ćemo iz meča u meč izgledati sve bolje“.

Gregor se ovog ljeta posvetio sebi — i tijelu i igri. Fizička spremnost bila je prioritet.

"Najviše sam radio u teretani. Skoro svaki dan po tri sata. Na terenu sam radio sve ono što svaki igrač radi, nije bilo neke specifične stvari, ali mi je fizički dio bio najvažniji jer sam znao da me čeka drugačija sezona, sa više minuta. Morao sam da pripremim tijelo na sve“.

Iza njega su i godine saradnje s velikim trenerskim imenima - Željkom Obradovićem, Juricom Golecom, Zvezdanom Mitrovićem... Svako od njih ostavio je svoj trag, ali Gregor posebno izdvaja jednog.

"Mislim da me je najviše naučio Miro Alilović. Sa njim sam radio na dinamici i detaljima, i na početku karijere mi je mnogo pomogao. Od svakog trenera se može nešto naučiti, ali kod Željka sam prvi put osjetio šta znači biti u zaista velikom klubu, gdje ti uloga nije data i moraš da se izboriš. Naučio sam kako da ostanem spreman svaki trenutak i da treniram kao da ću sjutra igrati. Tu mi je mnogo pomogao i Aca Matović, s kojim sam radio individualno svaki dan“.

Gregor Glas u dresu Partizana, foto: Dragana Stjepanović/ABA liga

Rad sa različitim trenerima donosi i različite sisteme. Gregor otvoreno govori o tome koliko je igraču važno da pronađe sredinu u kojoj može da izrazi ono što zna.

"Zavisi od igrača, ali ja sam neko kome treba uloga, kome treba lopta u rukama. Tada najbolje funkcionišem. Kad toga nema, teško mogu dati maksimum. Zato sam i tražio sredinu gdje ću dobiti šansu, imati minute i pokazati da mogu igrati na tom nivou“.

U karijeri je već imao priliku da osjeti najviše nivoe regionalne košarke - uključujući i finale ABA lige protiv Crvene zvezde, u dresu Partizana.

"Nisam tada mnogo igrao, ali sam kroz atmosferu osjetio kolika je to emocija, kakva borba. Imali smo osjećaj da idemo u rat prije utakmice“, prisjeća se Glas.

Jedan od trenutaka koji mu je ostao u posebnom sjećanju su treninzi s Kevinom Panterom.

"Bilo mi je stvarno super. Ja sam bio na poziciji dva, kao i on, i često smo se čuvali. Sviđalo mi se što mu je trening bio važan — jak, korektan, pun intenziteta. Dešavalo se da se udarimo, da bude borbe, ali uvijek na kraju damo ruku i idemo igrati jedan na jedan. To je bio pravi profesionalni pristup. Nikad se nije žalio na faul, znao je da će mu na utakmici biti još teže. Takav rad te tjera da napreduješ“.

Gregor Glas u dresu Partizana, foto: Dragana Stjepanović/ABA liga

Kad priča o budućnosti, Gregor ostaje miran i realan. Fokusiran je na sadašnji trenutak.

"Tek sam došao do nivoa gdje igram i imam pravu ulogu. Prošle su tek četiri utakmice, sve ide dobro i nadam se da će tako i ostati. Volio bih jednog dana da zaigram u Španiji - taj stil igre bi mi baš odgovarao. Vidjećemo gdje će me put odvesti“.

Prati NBA, ali selektivno. Brojke i učinci ga zanimaju, dok tek u doigravanju hvata kontinuitet praćenja.

"Svako jutro pogledam ko je ubacio 50-60 poena. Sad, u regularnom dijelu sezone, ne gledam baš sve, više u plej-ofu. Ali brojke pratim — Luku Dončića, Jokića, naše momke. Nevjerovanto kako je Luka počeo sezonu. Nadam se da će ovako nastaviti, teško će imati 50 u prosjeku, ali svoje će uvijek da odradi. Ima tu baš nevjerovatnih igrača. Viktor Vembanjama igra izvanredno, Šej je imao već neke dobre utakmice, vidjećemo kako će se to na kraju...navijam za Luku da nastavi ovako“.

Njegov prvi idol bio je Goran Dragić - prirodno, za jednog Slovenca tog doba. Kasnije je, kaže, počeo da se ugleda na Bogdana Bogdanovića.

"Kad sam počeo da igram, Dragić je tek počinjao da blista u NBA ligi, i bio mi je omiljeni igrač. Kasnije sam se dosta ugledao na Bogdana. Volim njegov stil igre i mislim da sam, po profilu, sličan njemu - makar po ideji“.

Na kraju, kroz osmijeh dodaje i da bi volio da opet odigra jedan na jedan s Jakom Blažićem.

"Uvijek su ti dueli bili dobri. Nismo dugo igrali i mogli bismo opet. Veliki je kompetitor - ne toliko kroz riječi, koliko kroz energiju“.

U Beču je, izgleda, pronašao ono što je tražio. Minute, odgovornost, prostor da diše i da ponovo uživa u igri. A kada to jednom dođe - sve drugo se posloži.