Luka Vildoza i beogradski večiti krug

Kilmes je danas poznat kao dom najpopularnijeg argentinskog piva ili rodni grad Serhija Aguera, ali to kako se istorija prelamala preko ovog prostora posebno je zanimljivo. Kilmes je ime domorodačkog plemena koje je nekad obitavalo oko grada Tukumana, ali se pod pritiskom španskih konkvistadora u 17. vijeku preselilo u svojevrsni rezervat u blizini Buenos Ajresa.

Taj rezervat vremenom je prerastao u distrikt u sklopu argentinske metropole, a tokom narednih stoljeća naseljavali su ga Englezi, Škoti i Irci. Engleski doseljenici su upravo u Kilmesu osnovali i prvi fudbalski klub u Argentini, Kilmes Atletiko ili QAC, koji se danas takmiči u Primeri Nasional, odnosno drugom rangu argentinskog fudbala. U istom gradu osnovan je i prvi klub koje je osnovalo domaće stanovništvo – Argentino De Kilmes, danas trećeligaš, koji je nastao u znak revolta što Argentincima nije bilo dozvoljeno da igraju za Kilmes Atletiko.

Kilmes je danas grad velikih kontrasta, pa se tako u istočnom dijelu grada nalazi bogatiji dio stanovništva, dok je zapadni dio poznatiji kao „villas miseria“, a taj naziv govori dovoljno. U tako podijeljenom gradu, u pravoj košarkaškoj porodici, rodio se 1995. godine Luka Vildoza. Otac Marselo je bio profesionalni košarkaš, dok je deda sa majčine strane bio i predsjednik nekih košarkaških klubova.

Luka je od malih nogu privlačio pažnju svojom tehnikom sa loptom, a godinama je kroz košarkaški razvoj stekao reputaciju virtuoza i egzekutora. Poredili su ga u medijskim napisima sa Rikijem Rubiom. Već sa 17 godina je međutim doživio frakturu dva zgloba, a sa 18 dvostruki prelom podlaktice. To je usporilo Vildozinu karijeru, ali srećom ne i zaustavilo.

Iz rodnog Kilmesa je sa 21 godinom krenuo preko okeana i u Baskoniji započeo svoju evropsku karijeru. Niko tada ne bi mogao da zamisli da će ovaj talentovani košarkaš jednog dana biti glavna tema suprotstavljenih navijačkih tabora u jednoj sasvim trećoj zemlji.

Poprilično miran prelazni rok u košarkaškom Beogradu preko noći uzburkala je vijest da Luka Vildoza, nekadašnji košarkaš Crvene zvezde, potpisuje dvogodišnji ugovor sa Partizanom. Društvene mreže su se zapalile, možda i neočekivano u kojoj mjeri, s obzirom da je u crveno-bijelom dresu proveo tek jednu sezonu i da je čak 66 košarkaša kroz istoriju nosilo dres oba kluba.

Da bismo malo bolje razumjeli bijes navijača Zvezde, trebamo se vratiti par godina unazad, tačnije u jesen 2022. godine, kada su se preko noći „Pionir“ i „Arena“ pretvorili u „Monumental“ ili „Bombonjeru“. Vildoza je u Beograd stigao sa pedigreom NBA igrača i prethodno sjajne karijere u Baskoniji. Zvezda je, kao i obično, sporo počela sezonu, nakon čega je Duško Ivanović preuzeo trenersku poziciju i sa pristiglim zvučnim pojačanjem, početno razočarenje se pretvorilo u euforiju.

Vildoza je krajem oktobra i tokom novembra igrao kao u transu, a „crveno-beli“ su ušli u niz pobjeda. Na tribinama su počele da se vijore argentinske zastave i da se skandira Vildozinoj domovini. Sam Luka nije krio oduševljenje dočekom i podrškom, a kako se ubrzo počela širiti priča da će doći i Fakundo Kampaco, argentinska atmosfera među Zvezdinim navijačima dostizala je tačku ključanja.

Kampaco je na kraju došao i zajedno sa Vildozom nosio Zvezdinu igru do kraja sezone, ali ni Vildoza ni Zvezda nisu do kraja sezone ponovili novembarsku formu. Štaviše, Lukina igra se poprilično raspala, kreacija i mašina za trojke pretvorila se u serijsko gubljenje lopti, a na kraju je u finalu ABA lige titulu osvojio Partizan. Pa ipak, emocija između Zvezdinih navijača i Argentinaca je, činilo se, opstala.

„Zvezda će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Navijači su me prihvatili na nevjerovatan način i to ne mogu da zaboravim,“ izjavio je prošle godine Vildoza i onda na pitanje da li bi nekad prešao u Partizan odrečito rekao: „Ne. Nema šanse. Nikada.“

Izjave tog tipa navijači shvataju kao obećanje, kao zakletvu. I kada se prekrši, kao što će Luka uraditi godinu dana nakon rečenog, to se doživljava kao prvorazredna izdaja. S druge strane, osim zadirkivanja vječitih rivala, ni navijačima sa druge strane brda nije baš jasno otkud to da je Vildoza uopšte riješenje za Partizan. Što zbog toga što je autor rivalske pobjede u prvom evroligaškom derbiju, možda i još više zbog toga što je njegova karijera u popriličnom padu.

Vildoza je u Zvezdi imao najbolje evroligaške brojke sa 12,6 poena (35,5% za tri), 3,9 asistencija te 2,5 skoka u prosjeku. U Panatinaikosu (5,2 p) i Olimpijakosu (4,8) je već imao manju ulogu u ekipi, dok je protekle sezone njegova forma (7,6 p) pratila učinak italijanskog kluba. Dok je svojevremeno u Zvezdu dolazio sa NBA reputacijom, kolika god ona bila, Vildoza u Partizan stiže kao igrač koji već neko vrijeme ne pravi ozbiljnu razliku na terenu i nije tražen kao nekada. Mnogi upravo u tome vide razlog njegove odluke da preuzme rizik i zaigra za vječitog rivala.

Jasno je da će u Penjarojinom sistemu Vildoza imati mjesto alternative Karliku Džonsu, i igrač njegovih kvaliteta, makar mu forma bila u silaznoj putanji, svakako je dobra bekap opcija za plejmejkera. Luka bi trebalo da bude neko ko se ne libi da povuče napad „coast-to-coast“, i njegova igra u tranziciji bi trebalo da bude bonus igri Partizana. Odbrambeno, nije nikad bio na nivou Kampaca, ali sa dugim rukama i dovoljno motivacije može da odradi dovoljno korisno.

Pravo pitanje je kako će ovaj prelazak sa crveno-bijele na crno-bijelu stranu da se odrazi na Vildozu. Argentinac je osmi stranac, te ukupno 67. košarkaš u istoriji koji će zaigrati za oba beogradska velikana. Ali Luka vrlo dobro poznaje ovdašnje prilike, uostalom i supruga mu je iz Srbije, a s obzirom da dolazi iz zemlje možda i najvećeg rivaliteta na svijetu, između Boke i Rivera, itekako je svjestan šta ovakav potez znači i kakav će biti doček.

Osim emotivne reakcije pak, za Zvezdu ovaj transfer nema posebnog značaja, a za Partizan bi mogao biti ozbiljan dobitak ako Vildoza iskoristi svu atmosferu oko sebe kao podsticaj za ozbiljan rad. Kao neko ko je već nosio dres oba atinska rivala, iskustva u ovakvim situacijama ima dovoljno. Uostalom, i pivara Kilmes je bila sponzor i Boki i Riveru. Između emocije i karijere, Luka se odlučio za ovo drugo. Ostaje da se vidi da li će Vildoza i pronaći sreću na drugoj strani beogradskog rivalstva, kao što su to bili našli Lorens Roberts, Kevin Panter i Matijas Lesor, odnosno Tarens Kinsi, Kori Volden i Kodi Miler-Mekintajer na suprotnoj.