Lee Kang All-in

Iako je riječ o tradicionalnom korejskom sportu i borilačkoj vještini kojom se ponosi cijela Južna Koreja, tekvondo nije najpopularniji u zemlji svog postanka – to je, zanimljivo je, bejzbol, posebno voljen na dalekom istoku, ali i fudbal ima specijalno mjesto, pogotovo od Mundijala 2002. godine.

Borilačke vještine nisu prosto sport, već, najčešće, i način života i filozofija – tako je i s tekvondoom, atraktivnom disciplinom, vjerovatno najbolje tehnološki pokrivenom, olimpijskim sportom koji ima svoje principe. To su: učtivost, integritet, istrajnost, samokontrola i nepokolebljiv duh. Čini se da je baš u skalu sa istočnim kulturama i tamošnjim pogledom na čovjeka.

E, kad se lopta zakotrlja na travnjaku, a uz to sensei ti je Dijego Simeone, lako zaboraviš sve čemu te tekvondo uči i okreneš se mračnim vještinama - postaneš argentinski ratnik. Tekvondo i fudbal oblikovali su život Kang-Ina Lija, korejske superzvijezde, koja u Madridu prolazi kroz do sada nepoznati put i koji je od početka sezone posebno u centru pažnje javnosti.

Najprije zbog nedozvoljenog poteza i u tekvondou i u fudbalu, udarca ispod pojasa, u potkoljenicu, starta kramponima na zglob kapitena Reala, Valverdea, u vatrenom Madriljenjo derbiju. Kang je prošao bez kartona, VAR nije ni intervenisao, a Urugvajac je, kao pravi ratnik, ostao na nogama i u šoku.

Veliku buru podigla je kristalno jasna situacija za direktni crveni karton Atletikovog igrača pred kraj poluvremena, mogao je da ga dobije i Romero nakon gaženja Belingema, sve u meču koji je donio isključenja Hausena na drugoj strani, penal za kolćonerose i kasnije pobjedu.

Li je postao viralan, ne samo zbog sreće koju je imao sa sudijom Ortisom i VAR sobom, već i zbog perfektnog španskog na kom je odgovorio arbitru u maniru pravog fudbalera, a potom odradio intervju za DAZN.

🇰🇷🇪🇸👏 KANG-IN LEE’S SPANISH IS INSANE! 😭🔥 Watch on YouTube

Mnogi su bili iznenađeni kako je tečno Kang govorio, iako je njegov život, uz tekvondo i fudbal, obilježila i Španija. Možda i više nego Južna Koreja.

U Španiji je rastao i, uz tri stelarne sezone u Pari Sen Žermenu, izgradio ime. Prošao je Valensijinu akademiju sa nadimkom „Korejski Mesi“, briljirao u dresu Majorke kod današnjeg Valensijinog trenera Havijera Agirea, a potom bio dio Enrikeovih evropskih šampiona u Parizu u prošle dvije sezone. Od djetinjstva okružen je saigračima i trenerima koji govore španski, od Miste, preko Marselina, Seladesa, Luisa Garsije, do Ćola, a novi selektor mu je takođe Španac, Roberto Moreno.

Kako se uopšte Li Kang In našao u Španiji, u ligi u kojoj gotovo nijedan Korejac nije imao uspjeha? Plodno tle češće su nalazili u Bundesligi, poput Hun-Mina Sona, Min-Đea Kima, Jang-Pjoa Lija, Hi-Čana Hvanga...

Kang se od rođenja nije odvajao od lopte u Inčonu, a sa samo šest godina postao je mala TV zvijezda – sa fudbalom do koljena driblao je, šutirao i kapirao igru poput čuda koje je tada eksplodiralo u Barseloni i čije će ime dobiti za nadimak.

Njegov prvi trener, legenda korejske reprezentacije sa 120 utakmica, Sang-Čul Ju, vezista selekcije sa Mundijala 2002, preporučio je Kangovim roditeljima Španiju kao idealnu sredinu za razvoj talenta. Ju je dočekao da vidi Kangov debi i ozbiljne partije u LaLigi, nažalost ne i ušati pehar u njegovim rukama, jer je preminuo nakon teške bolesti 2021. godine.

https://twitter.com/atletiuniverse/status/2103114352278765762

Pojavila se Valensija, zainteresovana za Inčonovog bisera, ali je selidbi 10-godišnjeg Kanga u Španiju prethodila čitava porodična akcija i žrtva, kako bi se pripremio teren za bujanje njegovog vanserijskog talenta u zemlji pomorandži.

Njegov otac Von-Song Li, instruktor tekvondoa u Inčonu i veliki zaljubljenik u fudbal, obožavalac Dijega Maradone, učinio je nešto veoma hrabro – napustio Koreju, preselio se u Valensiju i otvorio tekvondo studio. Time je stvorio mogućnost svom sinu da pređe u fudbalski klub van rodne zemlje osam godina prije punoljetstva – znamo da je Vinisijus čekao 18. rođendan da stigne u Real, Estevao u Čelsi...

Cijeli projekat porodice Li bio je srećna i lijepa verzija jedinog korejskog Oskarom nagrađenog filma, „Parazita“, u kom familija Kim, kroz prevare i kombinacije, pokušava da dođe do bogatstva praktično se preselivši u dom seulskih bogataša.

Von-Song Li nije znao riječ španskog, ali je trenirao ljude tekvondo u Valensiji i tako stekao uslov koji se prema UEFA pravilima zahtijeva kada maloljetnik mijenja državu zbog fudbala – da dolazi kod roditelja koji se u novu državu nisu preselili iz fudbalskih razloga.

Kada fudbaleri osvoje velike stvari obično prvo zahvale roditeljima i porodici – velike žrtve snose roditelji, pogotovo oni čija djeca od pete godine s loptom izgledaju kao pravi prodidži. Bračnom paru Li ona je velika skoro 10 hiljada kilometara, koliko odvaja Inčon i Valensiju, a Kangova majka napustila je posao u bolnici i zajedno sa njegovim sestrama stigla u Španiju.

Kompletna porodica pratila je san jednog 10-godišnjaka i sadašnjost uložila all-in kako bi možda jednog dana imala lijepu budućnost.

Sve to odredilo je Kangovo djetinjstvo – sudbinu porodice nosio je ispod dresa Valensije i nije imao neuspjeh kao opciju. Uzgajan u duhu tekvondoa o njemu vjerovatno nije ni mislio i nije razočarao. Danas Von-Song Li s ponosom može da kaže da je otac jedinog Korejca sa dvije Lige šampiona, tek drugog fudbalera iz zemlje mirnog jutra koji je postao prvak Evrope, uz legendarnog Đi-Sunga Parka. Kang je to učinio dva puta zaredom, što je posebno veliko.

Do mjesta među korejskim fudbalskim legendama, 25-godišnji Kang stigao je nakon šest godina u Valensijinoj akademiji, nakon igara za Valensija Mestalju u trećem rangu španskog fudbala, kroz pet sezona u Primeri igrajući za „slijepe miševe“ i Majorku, i sa 11 trofeja sa Pari Sen Žermenom – uz dvije Lige šampiona bio je i prvak svijeta, tri puta prvak Francuske, po dva puta osvajač Kupa i Superkupa, kao i prošlosezonskog UEFA Superkupa.

Posebno mjesto, sigurno je, u njegovoj kolekciji, zauzima medalja namijenjena osvajaču Kupa Kralja, sa Valensijom 2019. godine, kada je krenuo novi pad velikana sa Mestalje.

Zbog svega morao je da napusti svoj drugi dom i bez centa obeštećenja pređe u Majorku, gdje je majstor za mlade igrače, Havijer Agire, korejskom biseru dao sjaj koji će da bljesne i u Parizu.

U moćnom Enrikeovom timu nije imao toliko prostora, okružen francuskim superstarovima, ali je, pogotovo u Ligi 1, itekako doprinosio na različitim pozicijama. S vitrinom punom pehara riješio je da se vrati u sunčanu zemlju, pravo u Madrid, u koji je na Ćolov poziv stigao za drugi najveći korejski transfer – 40 miliona eura (10 više plaćen je Kim Min Đe prilikom dolaska u Bajern).

Konačno je Simeone izašao iz okvira latino transfera i doveo novog majstora kog želi da pretvori u borca. Očigledno mu ne ide teško s tekvondo kidom, a i posebno su nešto korejski fudbaleri. Son je postao možda najveći stranac u istoriji Totenhema, u kom i Jang-Pjo Li ima svoje mjesto, kao i u Dortmundu. Đi-Sung Park je sa četiri plućna krila i nogama na turbo pogon postao miljenik navijača Mančestera i sjećanje je na trofejnu eru sa Aleksom Fergusonom.

Ovim transferom Ćolo nije dobio običnog vojnika, već i majstora ritma i mađioničara s loptom, što je Kang pokazao čim je obukao crveno-bijeli dres. U prvom kolu golom je pokrenuo pobjedu nad Malagom čim je ušao na teren, od druge runde u Primeri je starter, i praktično desno krilo Atletika je njegovo.

Lako mu je bilo da se uklopi, ponovo okružen Špancima i Argentincima - Ljorenteom, Romerom, Kokeom, dijagonalu dobija od Grimalda, centrira na drugu stativu Baeni, ili vraća loptu na ivicu šesnaesterca Kardosu, a instrukcije sluša od Ćola. Sve na perfektnom španskom.

Kang je dao simpatičnu crtu „kolćonerosima“, onu koju su imali sa Agireom prije dvije decenije. Samo da ga Ćolo, Kuti i ekipa ne preobrate u potpunosti iz tekvondo kida u Kang Pe gangstera, a majstora s loptom u kostolomca.