Daje Roma facci un gol

Je li nam klupski fudbal toliko falio poslije najdužeg mundijalskog ljeta? Je li nam toliko pauza za osvježenje razvodnjila osjećaj šta je to fudbal, a kasni zapadnjački termini uzdrmali bioritam, pa od avgusta gledamo fantazmagorije? Ili se fudbal prosto igra kako i treba da se igra?

Svjetsko prvenstvo 2026. donijelo je sve i svašta, i dobro i loše, i spektakl i kontroverze, a uz istoriju, rekorde i priče ostavilo je nešto konkretno i veliko – pravila koja, konačno, rade za igru i plod su zdravog razuma. I ko je imao razuma, primijenio ih je.

To su uradili u Italiji, nakon nove tragedije sporta koji je više od života na Apeninima, fudbalski velike poput katastrofa u Pompeji i Herkulanumu nakon erupcija Vezuva 79. godine - propuštanja trećeg vezanog Svjetskog prvenstva.

Bio je to vrh vulkana pod kojim je i dekadentne igra azura, zatrpani mladi igrači, stanje za brigu većeg dijela učesnika Serije A... Italijanska elita dočekala je da nema „živog“ svjedoka sa mundijalskog borilišta, nakon što je Matija Perin preošao iz Juventusa u redove drugoligaša Palerma, a i rijetki su aktivni i ove sezone sa Prandelijevog spiska za Brazil 2014.

Revolucija je krenula iz italijanskog saveza, turbulentno - propao je Maldinijev plan sa Pirlom i mladim igračima, Malago i Manćini imaju svoje ideje, pa se s nestrpljenjem čekaju imena novih azura i predstojeće sedmice u Ligi nacija sa Belgijom, Turskom i Francuskom.

Ono što je značajno, međutim, nisu samo promjene u palati Kalća, nego i na njenom izvoru – u Seriji A. Nakon četiri kola imamo nešto što je falilo, pogotovo prošle sezone, a pomjeraju se granice kada je sama igra u pitanju – na terenu su mlađi igrači, veterana, što je oduvijek bio zaštitni znak Serije A, je čak najmanje u konkurenciji pet najjačih liga Evrope, uticaj sudija i VAR-a je u granicama očekivanog i potrebnog, a fudbal je ponovo zabavan.

Ne biste to pomislili kada biste vidjeli praktično prazne tribine Olimpika kada igra Lacio - ali kako taj Lacio igra?

Iako je na klupi trener sa jednom od najčudnijih karijera, Đenaro Gatuzo, nakon potopa reprezentacije u Zenici otpisan od svih, iako su „orlovi“ napušteni kada igraju kod kuće, iako su navijači ljuti na Lotita, Zakanji i momci lete po terenima širom poluostrva. Leti i Komo, kao najveća atrakcija Evrope, nikada ofanzivniji šampion Inter, simpatični Sasuolo, Alvinijev Frozinone, a pogotovo nova Roma.

Đan Pijero Gasperini je na početku sezone, srećan uvođenjem pravila koja sprječavaju odugovlačenje, izležavanje igrača i spore promjene, poput nekog ko je prodisao, izjavio: „Konačno, igramo više – kako je to divno!“

Oduševljen je bio i Fabregas, mečeve opisao mnogo zabavnijim, a to se vidi i po rezultatima i po „umjetničkom dojmu“ koji fudbaleri ostavljaju.

Samo u odnosu na prošlu sezonu broj minuta efektivne igre znatno je veći – prosjek je sa 54'20'' skočio na 59'14'', znači skoro cijelih pet minuta, a u utakmici između Atalante i Sasuola u prvom kolu lopta je bila u akciji 66 minuta, što je 69% meča.

Takav fudbal svi žele da vide i u njemu svi uživaju, pogotovo navijači Rome, koji od Gasperinijevog dolaska ponovo proživljavaju dane iz Spaletijeva dva mandata, sjećaju se Rudija Garsije i Manolasa, imaju nove heroje i idole i maštaju o podvizima Kapelove ekipe s početka milenijuma.

„Rim nije sagrađen za dan“, tako ni Roma nije sagrađena za sezonu, iako, gledajući dodir Gasperinijeve majstorske ruke, djeluje da mu je samo toliko trebalo. Don Klaudio Ranijeri je, ko zna koji put, uradio posao za divljenje, pripremio teren, odabrao pravog nasljednika, koji je dobio odriješene ruke. Gasp je na dobrom temelju vrlo brzo podigao svoj fudbalski Koloseum, pa svi jedva čekaju da vide kako će Roma igrati narednog vikenda ili u Ligi šampiona, koja je ponovo stigla na Olimpiko poslije sedam godina.

Samo pukim čudom, srećom po Atalantu i briljantnošću Karnezekija, Roma nije najefikasniji tim Serije A nakon četiri kola – „vučica“ je lider sa 12 bodova, koliko ima i Inter, ali boljom gol razlikom od šampiona – 12:1, neroazuri su na 13:6 nakon petarde Udinezeu. Bivšem Gaspovom timu dala je „samo“ dva gola, iako je šutirala 39 puta, ali ta dva bila su velika kao 20 – pala su, kako je sam Gasperini rekao, zbog primjene valjanih pravila – Eromoso je poravnao majstorski glavom, u 89. minutu, a Soule kaznio umor Zapakoste u 3. minutu nadoknade, a svemu je „doprinio“ sudija Kolombo jer je spriječio odugovlačenje i kidanje igre gosta, koji je trpio sve vrijeme na Olimpiku i bio blizu čak cijelom plijenu.

Roma - Atalanta 2:1 | SERIE A (3. kolo) | 05. septembar 2026. Watch on YouTube

Nije to bio jedini preokret u trećem kolu Serije A, a bilo ih je mnogo i u četvrtom i od starta sezone. Fenomenalan početak sezone imamo, golove na sve strane i na različite načine, najmanje iz penala – samo dva na 40 utakmica, od čega nijedna nije završena 0:0, a mnoge uz dramu, sa pregršt mladih i novih lica i sa najmanje VAR intervencija.

Sve to znak je da se posao radi dobro, a on bi ubrzo mogao da donese rezultat. Tako je i u Rominom slučaju. Ima najboljeg strijelca lige, Donijela Malena sa čak šest golova – prošle sezone bio je jedini sa het-trikom u cijelom Kalću, kao apsolutni hit zimskog prelaznog roka – novu kampanju otvorio je baš s tri gola Fiorentini, a u Veneciji isti podvig napravio je Fiorentinin Mastantuono. Malen je za četiri sedmice dao šest golova, protiv Viole sva tri puta mu je asistirao Paulo Dibala, a simbol nove ere kluba bio je asistent i kod Souleovog pobjedonosnog gola Atalanti – 32-godišnja argentinska zvijezda lider je Serije A, ali u novoj Romi ima novi sjaj dijamanta, nikad jači od kada je stigao iz Juventusa.

Roma ima i najboljeg golmana do sada – specifično je to sa statistikom čuvara mreže, ali je vrlo jednostavno – iako nije toliko izložen napadima rivala, jer prosto od Romine dominacije nemaju priliku da previše gledaju ka Svilaru, Mile je primio samo jedan gol i time niko ne može da se pohvali.

Tu je i Mario Eromoso, koji doprinosi na oba kraja terena, a posebno energijom kojom je zaludio navijače, pa u njegovim pokretima rukama i slavlju vide Danijelea de Rosija. Kako je Španac samo povukao ekipu da ide na pobjedu, nakon što je briljantno izjednačio protiv Atalante. Pogledajte, na drugoj strani, reakciju Federika Gatija i cijele ekipe Juventusa po izjednačenju na 1:1 u derbiju s Milanom istog tog vikenda – slavlje je trajalo skoro do posljednjeg zvižduka, o preokretu niko kao da nije ni mislio.

Ermoso i Malen dio su slagalice koju mudro sklapa Gasperini. Vesli je prošle sezone bio jedan od najboljih bekova Evrope i da se nije povrijedio, bio bi starter u Anćelotijevom Brazilu. Stigao je argentinski tandem Balerdi-Molina da ojača posljednju liniju u kojoj Manćini dobija status legionara, a prekaljeni Gasp je u svom stilu pronašao bisera iz Primavere – 19-godišnji Emanuele Luli bio je starter u sva četiri meča Serije A kao desni bočni.

Na sredini Brajan Kristante je postao drugi igrač, kapiten Rome, dok Nikolo Pizili igra fudbal karijere – već je izjednačio golgeterski učinak iz prethodne dvije sezone – golom u Torinu za 2:0 otklonio je bilo kakvu dramu na sjeveru Italije, a kretnjama i progresivnim pasovima nameće se kao redovan starter pred 22. rođendan. Možda Roma tako lakše prihvati silne milione koje pola evropske elite sprema za Manua Konea, a Gasp računa i na svog univerzalca iz Atalante, Martena De Rona.

Bivši trener Intera i Đenove prirpemio je napad po svojoj mjeri, sa argentinskim ratničnim mentalitetom, ali i dodirom klase – da bude sve napeto doveden je još jedan mladi napadač sa velikim iskustvom u Kalću, Santijago Kastro, koji ima malo prostora da zablista pored Malena.

Mladi igrači glavna su stvar ove sezone u Seriji A, na šta nas nije navikla godinama – druga je u konkurenciji najjačih po broju startera mlađih od 23 godine, a Roma je ispratila taj trend i dovođenjem jednog od najvećih portugalskih talenata, Portovog krila Rodriga More. Devetnaestogodišnjaka iz Matosinjoša pratite s posebnom pažnjom.

Za Gasperinijevu „vučicu“ slijedi period u kom će se vidjeti je li za velika djela – derbi s Interom u subotu, pred nikad dužu reprezentativnu pauzu u sred sezone, koja bi mogla da utiče na brojne ekipe, a potom slijedi pakleni oktobar.

Gostovanje Komu – 11. oktobar zaokružite u kalendaru i oslobodite podne za spektakl na obali jezera, a u narednom kolu Lige šampiona slijedi povratak Real Madrida i Murinja u Rim. Naredni mjesec donosi šansu za važne bodove protiv Slovana, gostovanje Napoliju, dok će u novembru Dibala i društvo gostovati Mančester junajtedu i Pari Sen Žermenu.

Prošlu sezonu obilježila su spoticanja i neočekivani ležeći policajci, koji nisu spriječili Romu na putu povratka u Ligu šampina, zbog čega se i navijači velikana iz Rima, ali i pravi ljubitelji lijepog fudbala raduju svemu što čeka „đalorose“.

Pogotovo s Gasperinijem, koji je u Bergamu pokazao kako može da se igra sa džinovima, da se ide do predvorja raja Lige šampiona i do najvećeg uspjeha u istoriji Atalante. Sada sa Romom koju se „sagradio za sezonu“ i uz igru za kojom je čeznuo može da sanja nešto što je do ovog ljeta djelovalo nezamislivo.