La Vita è Bella: Italijanski paradajz je ukusniji od engleskog

„Sve je lakše u Italiji“ - da pomisliš da je to prosto tako dovoljno je da vidiš Donjela Malena, čovjeka koji je bio inspiracija za ovu priču, kako u društvu zemljaka i klupskog druga Devajna Renša, s naočarima za sunce i uz osmijeh, prati ATP Masters u Rimu.

U Italiji se, pogotovo ako imaš para, lako uživa, a malo ko ima para kao fudbaleri. Jedna je od najsunčanijih zemalja Evrope, pogotovo prednjače jug „čizme“ i Sicilija. Pod sunčevim zracima još moćnije sijaju i arhitektura, i moda i automobili, a okupane zracima nepobjedivog rimskog boga Sola, i namirnice za italijanske specijalitete imaju poseban miris i ukus. Iz takođe sunčane zemlje, Brazila, stižu zrna za najbolju italijansku kafu.

Koliko je sve ljepše na sunčanom poluostrvu najbolji je svjedok Skot Mektominej koji je u Napulju postao Mali Maradona modernog doba grada pod Vezuvom.

Fenomenalni Škot ne uživa samo na terenu, na kom je u sezoni povratka Skudeta na jug izvodio stvari kojie ni sam nije bio svjestan da ih ima u fudbalskom repertoaru, već i u životu u potpunosti. Ljudi, strast navijača i energija grada opili su Mektomineja, a njegov opis savršenosti italijanskog paradajza zvuči kao isječak iz Felinijevog filma.

"Oh my goodness... the tomatoes."

"I never ate them at home. They're just red water."

Scott McTominay is starring for Napoli as they challenge for the title.

He speaks to @RorySmith about life in Italy, the quality of Serie A and being misprofiled at Manchester United.

— The Athletic | Football (@TheAthleticFC) April 3, 2025

La dolce vita i uspjeh na italijanskim terenima, izazvan, mišljenje je velike većine, i razlikom u intenzitetu u odnosu na Premijer ligu, od Skota su napravili škotskog kandidata za „Zlatnu loptu“ 2025. Bio je osamnaesto ime liste na kojoj je zlatnim slovima upisano Dembeleovo.

Skot tvrdi, uprkos svim pogledima van „čizme“, da je u Seriji A imao neke od najzahtjevnijih utakmica u karijeri, u fizičkom i taktičkom pogledu.

Činjenica je, međutim, da brojni igrači iz Premijer lige procvjetaju kada stignu baš u Kalćo. Pogotovo je vidna lakoća igranja bivših igrača Mančester junajteda bez tereta crvenog dresa i to ne samo u Italiji. Ove sezone pravi primjer za tu tvrdnju je Mektominejov saigrač u Napoliju, Rasmus Hojlund, a na „Dijego Maradona“ stadionu igra i čovjek koji je često bio predmet poruge dok je bio član engleskih velikana, Mančestera i Čelsija, Romelu Lukaku.

Mektominej je prošle sezone, noseći Napoli, postao superzvijezda, glavna tema i na Poluostrvu i na Ostrvu. Selektor Škotske Stiv Klark čak je šaljivo najavio da će obezbijediti timu italijanski paradajz pred ključne mečeve u borbi za veliki povratak na Mundijal. Na Skotovu sunčevu energiju s juga radila je cijela „tartan armija“.

Ove sezone, zajedno s timom, Škot je prošao kroz krizu koja se kao pravilo događa Konteovim timovima nakon uspješne prve godine. Tako je Mektominej bio, kao i njegovo poznavanje italijanskog jezika, dosta „tanji“ u odnosu na nezaboravnu prvu sezonu. Ali baš Napoli bio je potvrda tvrdnje da je premijerligašima lakše u Kalću – pojačanja koja prave razliku bili su De Brujne i Hojlund, koliko god Danac sam bio još uvijek ošamućen od sezone na Old Trafordu.

Ipak, niko nikada nije imao instant uticaj i demonstraciju elitnog nivoa u rekordno kratkom roku kao što je imao Donjel Malen. Holanđanin je očigledno znao matricu, pred sobom imao ponudu velikog kluba čiji navijači opravdavaju boje voljenog tima – crvenu ljubavlju, žutu toplinom sunca, koje u Rimu neuporedivo ljepše sija nego u Birmingemu.

Nakon, uslovno rečeno, mučenja u Aston Vili, u kojoj je šansu dobijao uglavnom sa klupe, na krilu ili u špicu, Malen je sredinom ovog januara stigao na pozajmicu u Romu. Koliko je ona uspješna govori i to da su na Olimpiku već otkupili njegov ugovor za 25 miliona eura.

Uz sve ljepote življenja u Rimu koje su ga dočekale, stigao je kod trenera koji je od sličnog igrača stvorio zvijer – Gasperini je u Ademoli Lukmanu vidio pravog majstora, a Nigerijac, koji je kao i Malen u karijeri igrao u Engleskoj i Njemačkoj, najljepše dane karijere doživio je baš sa Gaspom u Atalanti.

Reprezentativac „oranja“ samo dva dana po slijetanju u Rim bio je u startnoj postavi „vučice“ na torinskom Olimpiku, 18. januara, na poziciji koja mu više odgovara - u špicu. Iza momka rođenog na sjeveru Holandije bio je idealni partner za napadače, Paulo Dibala, koji mu je dan prije 27. rođendana poklonio asistenciju za prvijenac u Seriji A.

Od prvog zvižduka jasna je bila Malenova fizička nadmoć, brzina i preciznost za zahtjeve Serije A, pa je nakon svega 22 minuta i 40 sekundi svog debija, u stilu Tijerija Anrija, sa Titijevom četrnaesticom na leđima, otvorio račun u Kalću. U ligi, u čijoj zlatnoj eri, tokom devedesetih godina, nije mogao da se pronađe upravo mladi Anri.

Donyell Malen debut for AS Roma - Torino (A) Watch on YouTube

Od tada gotovo je nemoguće zaustaviti Malena, koji je na 16 utakmica dao 13 golova i upisao dvije asistencije. Na diobi je drugog mjesta liste strijelaca Serije A sa Interovim Markusom Turamom i Komovim Anastasiosom Duvikasom - Francuz je odigrao 29, a Grk svih 36 utakmica.

Nakon meča u Parmi, u kojoj je s dva gola, pogotovo važnim pobjedonosnim iz penala u 101. minutu, Malen vratio Romu u trku za Ligu šampiona, oborio je rekord Marija Balotelija iz 2013. po broju pogodaka nekog januarskog pridošlice u Seriju A. Do kraja sezone Romu čekaju derbi s Laciom i gostovanje prežaljenoj Veroni, pa i lider u ovosezonskoj siromašnoj trci za nagradu „kapokanonijere“, Lautaro Martines, sa 17 golova, gleda preko ramena gdje je Romin Holanđanin.

Parma - Roma 2:3 | SERIE A (36. kolo) | 10. maj 2026. Watch on YouTube

Malen je lako mogao da bude bliže kapitenu Intera, jer je malo falilo da frekventnost njegovih golova bude češća od svakog 101 minuta. Imao je martovsku „krizu“, tokom koje je dao tri gola na osam mečeva za Romu i Holandiju, ispromašivao se u kiksevima protiv Đenove i Lećea, a početkom aprila u demoliranju Fiorentine dva puta je pogađao prečku.

Prije toga je uz Al Ajunija, golom i asistencijom, riješio Bolonju na „Renato dal Ari“ - uradio ono što nije uspio u Ligi Evrope. Ranije je dao het-trik Pizi, u februaru po dva komada Kaljariju i Napoliju... Dakle uz dvije prečke protiv Viole, ima i tri prave dopjete, i glavni je razlog što je Roma rame uz rame s Milanom u trci za Ligu šampiona, koja je najuzbudljiviji dio tabele – pomalo šokantno, ali Juventus je ispred i Rome i Koma, ali i daleke Atalante, iako su sve tri ekipe u međusobnim mečevima bile bolje na terenu. Međutim, ludilo Serije A oslikava i činjenica da je Juve ispustio četiri boda u okršajima s Veronom - s njima bi bio komotno drugi.

Nego, vratimo se Malenu, čovjeku koji je najsvježija potvrda činjenice da je Serija A predaleko od Premijer lige, ali i primjer da je sve lakše kada vam je lijepo u životu. Prelako ga je zamisliti kako, dok se sprema za derbi s Laciom, zadovoljan odlukom da dođe u vječni grad, pjeva „Ma quale idea“, hit Italo-disko legende iz Napulja, Pina D'Anđa, koji je prije dva ljeta preminuo baš u Rimu.

Fudbalskim kvalitetima zaslužio je šansu u timu, iskoristio je i igrama se istakao kao najbolji u ligi u prvoj polovini 2026. godine, time i dobio dugoročno povjerenje Rome i ljubav navijača. U izostanku prvih opcija, Dovbika i Fergusona, on je bio taj, a samopouzdanje i forma su savršeni da bude pravi "leteći Holanđanin" na Mundijalu ovog ljeta.

Holandija nema pravog klasnog špica, Memfis Depaj je povrijeđen i upitan za mjesto u oranž bazi u Kanzasu, Vaut Veghorst se nije nadavao golova ove sezone, pa bi Kuman mogao da spoji Donjela sa čovjekom s kojim je najviše puta u karijeri dijelio udarnu liniju - Kodijem Gakpoom, koji ga je dočekao po povratku u Holandiju nakon neuspjelih omladinskih dana u Arsenalu i s kojim je zajedno debitovao kod Filipa Kokua.

Malen je, kao bezbroj imena u modernoj eri fudbala, pronašao sreću u Italiji. Danas u njoj ozbiljne role imaju neki koji su bili periferni igrači, uslovno rečeno, manjih engleskih timova, poput nekadašnje Njukaslove rezerve Lojda Kelija koji je standardan u odbrani Juventusa – čini se da njegov slučaj najviše govori o razlici između liga.

Gasperiniju do kraja sezone trebaju još dva meča u kojima će Donjel da potvrdi tu razliku u klasi, da pogura Romu ka povratku u Ligu šampiona, da već u prvoj polusezoni u crvenom i žutom stekne status omiljenog na sedam brežuljaka.

Ako nastavi kako je započeo i ambiciju za borbom sa najjačima podredi uživanju u Italiji, filozofija življenja čovjeka rođenog u zemlji koja je ove godine na Numbeovom globalnom indeksu kvaliteta života proglašena za najbolju na svijetu, mogla bi da evoluira u vjerovatno još bolju – italijansku „Dolce far niente“.