Saša Ibrulj - Odmor pred konačne odluke

Posljednja dva vikenda ligaškog fudbala u Bosni i Hercegovini jasna su potvrda da nam je svima potreban odmor. Sergej Barbarez je okupio reprezentativce pred posljednji ispit u kvalifikacijama, fokus je okrenut na borbu za Svjetsko prvenstvo, pa klupski fudbal konačno može prvo odahnuti, a onda i uzeti zrak pred završnicu prvenstva.

Dobro, tek kad podvučemo crtu.

Čitavih dvanaest golova smo vidjeli u deset utakmica odigranih u posljednja dva kola prvenstva. Kako to obično biva kako se približava sami kraj sezone, mnogo se više priča o suđenju, o organizaciji, a ne pomaže ni činjenica da je 2026. izborna godina, što tribine i dešavanja na njima čini zanimljivijim lokalnim političarima.

Započnemo li priču o problemima, zavrtiti ćemo se u krugu iz kojeg ne izlazimo već godinama. Pisali smo ovdje na Skaut sportu o suđenju prije samo nekoliko sedmica; ništa se nije promijenilo u zadnjih desetak godina, pa nije ni u tih petnaestak dana. Problem kojeg WWin liga ima neć tek tako nestati, a i nerealno je očekivati da vidimo drastične poteze Darka Čeferina prije kraja ove, odnosno pred početak naredne sezone. Zapravo je to najbolje čemu se možemo nadati, a do tad nam je čitati žalbe i saopštenja klubova i vrtiti se u onom krugu.

Nećemo previše ulaziti ni u probleme na tribinama. I ovaj vikend smo imali haos, i to onaj na širokobriješkoj Pecari i sasvim sigurno je da će nas slične situacije pratiti i u završnici ove, a vjerovatno i početkom naredne sezone.

Isti je to problem, odnosno isti krug kao i onaj sa suđenjem; ne postoji jasan kriterij u odlukama, pravila nisu ista za sve i uvijek, svaki sudija ili delegat radi šta mu je volja, kazne su preblage, a ljudi koji odlučuju predebelo politizovani da bi bili ne objektivni, nego barem imali fudbal na prvom mjestu. U takvom stanju stvari profitiraju samo oni kojima haos odgovara, a takvih je u močvari u kojoj živimo - previše. Mi ostali smo samo umorni.

A fudbal?

On je negdje u zapećku, kako ljudi koji upravljanju njime, tako i medija, pa dobrog dijela navijača. Posljednja dva kola zapravo su nam donijela potvrdu onoga o čemu pričamo već jako dugo - da je kvalitetom ovo prvenstvo izuzetno izjednačeno, te da je razlika između ekipa koje su na dnu i bore se za ostanak i onih na samom vrhu prilično mala.

Međutim, u posljednjih nekoliko sezona Borac i Zrinjski - red ovisi o sezoni - naučili su kako da iskoriste svoj individualni kvalitet da se dovoljno odlijepe da zapravo nemaju konkurenciju. Dio utakmica pokazuje da i jedni i drugi imaju mana koje čak i timovi s dna mogu koristiti, ali u isto vrijeme i jedni i drugi uspjevaju se držati iznad površine i lomiti utakmice na svoju stranu.

Tu je ove sezone u debeloj prednosti Borac - njihovi su porazi, a imaju ih četiri, došli skoro po pravilu u derbijima. Ekipa Vinka Marinovića u tim utakmicama, osim par izuzetaka, ima problem sa nametanjem kontrole, ali i preuzimanjem odgovornosti. Međutim, oni sezonu lome protiv “ostalih” - utrpali su skoro pa dvostruko više golova od Zrinjskog, imaju devet bodova plusa i, kao što smo pisali nakon gostovanja na Grbavici, sada imaju apsolutno sve u svojim rukama.

Zrinjski, s druge strane, ima mnogo više oscilacija. Igor Štimac voli zalutati u alibije, ali realnost je da je njegov Zrinjski ispustio bod(ove) protiv svih ekipa u ligi osim Radnika i Sloge. Jasno da je nastup u Evropi bio ozbiljna distrakcija i ono čemu se u Mostaru nadaju je da će im ova pauza i odmor donijeti priliku da zategnu i fokus i organizaciju i, kao što je uostalom i sam Štimac rekao nakon osvojenog Superkupa, pregaze sve do kraja. Možda im to neće donijeti titulu, obzirom na prednost Borca, ali ih bi vratilo na kolosjek dominacije i popravilo atmosferu među navijačima koji su sve nezadovoljniji samim igrama.

Realnost je da se tu priča o borbi za titulu završava, a počinje ona o vakuumu u koji se dovelo FK Sarajevo još jednom. Tamo je tek nezadovoljstvo navijača ozbiljno, ali nije ni čudo. Obećanja koja su dobijali u zadnjih pet godina, začinjena skupim i zvučnim transferima, nisu se se materijalozovala u rezultate i Sarajevo je još jednom - iako je do kraja prvenstva dugih deset kola - ni na nebu ni na zemlji. Trebalo bi da prijete vodećem dvojcu, ali su miljama daleko i tek im je teška pobjeda nad Veležom ovog vikenda donijela prostor da prodišu malo na trećem mjestu. Uz ulaganja i ambicije koje Sarajevo forsira, apsolutno se ne bi smjelo desiti da su tako bodovno tako blizu Veležu i Širokom, koji zajedno ne mogu iskombinovati budžet bordo tima.

Zapravo, može se reći da Sarajevo ne radi sve ono što Borac i Zrinjski već neko vrijeme rade; oni prosto ne prave razliku u dvobojima sa ekipama ispod sebe na tabeli i ne mogu se odvojiti. Mjenjaju se treneri, mjenjaju se igrači, direktori, savjetnici, pristupi, ali sve ostaje isto i to sve više postaje problem mentaliteta.

Spomenuti Velež i Široki su dvije preostale ekipe u borbi za Evropu, ako je četvrto mjesto bude donosilo. Za oba ova tima, usporedimo li njihov roster s ekipama ispod njih, zapravo je ovo samo po sebi nagrada. I jedni i drugi igraju pragmatičan fudbal, prilagođavaju se potrebama utakmica i niti u jednu ne ulaze kao favoriti, ali niti kao autsajderi. Ibro Rahimić spojio je dobru organizaciju sa poznavanjem identiteta kluba i na tome izgradio prije svega jako dobru atmosferu, koja kao i uvijek radi dvosmjerno; rezultati održavaju nju, a ona rezultate.

Bar u ovoj grupi je trebao biti i Željezničar, koji je baš na Pecari osvojio bod ovog vikenda, ali nije. Oni imaju roster i dovoljno dobar, ako ne i bolji od Mostaraca i Širokobriježana, ali su još jesenas upali u crnu rupu iz koje se još uvijek izvlače. Nema sumnje da im je Savo Milošević donio kakvu takvu stabilizaciju igre i ono što je pozitivno za njih je da imaju dovoljno vremena da ovu sezonu pretvore ako ne u uspješnu, što je vjerovatno nemoguće, onda u pripremu za sljedeću. Zato će morati uvezati par dobrih rezultata i odmaknuti se što ranije od ekipa koje se bore za ostanak. Što opet, dobijemo li kompetetivnog Želju, znači mnogo haosa u gornjem ali i donjem dijelu tabele.

Tamo je tek teško reći šta očekivati. Dobro za ligu je to što niko od četiri posljednjeplasirane ekipe nije toliko loš da je već otpisan; svi su i dalje u igri. Posušje i Radnik jesu u boljoj situaciji nego Sloga i Rudar, ali i oni imaju previše oscilacija u svojoj igri da bi računali da je njihova prednost sigurna. Pogotovo što ovo nije trka koja će se isključivo riješavati u međusobnim dvobojima, obzirom da su svi u stanju napraviti problem ekipama iz gornjeg dijela tabele.

Zvuči paradoksalno, ali najbolji utisak ostavlja ona s najmanje bodova - bez obzira na protivnika Rudar forsira svoj stil prilagođen španskom timu kojeg ima, samo što se s potoka uvijek vraćaju žedni. Svaki put kad su se utakmice lomile, Rudar ih je gubio, što ne znači da se i njihova sreća neće promijeniti u zadnjih deset utakmica.

Gotovo puna tri kruga su iza nas - biće u prvom kolu nakon pauze - i sada je napravljena jasna razlika u realnim ciljevima svih ekipa. Premijer liga BiH sa gomilom problema koje ima itekako živi, jer bukvalno su svi na tabeli i dalje u igri za još nešto - titulu, plasman u Evropu, ostanak u ligi - i apsolutno svaka utakmica, barem do same završnice, imaće ogroman ulog.

Ali dajte prvo da odmorimo.