Čekajući trejd jelena, stigao je trejd lovca: Možda nije spektakl, ali se iz njega više uči nego iz blokbastera

Trejd između Sakramento Kingsa, Klivlend Kavalirsa i Čikago Bulsa nije posao koji će promijeniti mapu NBA lige. Ne donosi superstara, ne ruši odnose snaga i neće dominirati naslovnicama.

Ali ako želite stvarno da uživate u onim suštinskim trejdovima, da pratite kako se "peglaju" seleri kepovi, kako se gledaju finese, kako se stakuju pikovi, ma suštinu NBA trejda, više ćete naučiti iz ovakvih poteza, nego iz jurcanja za potpisom Janisa Adetokumba.

Dakle nema spektakla, ali upravo zbog toga je zanimljiv. Ovo je trejd koji ogoljava prioritete, razotkriva unutrašnje dileme i govori mnogo više o pravcima u kojima se klubovi kreću nego o imenima koja su promijenila sredinu.

Di’Andre Hanter odlazi iz Klivlenda nakon svega jedne sezone. Denis Šreder ponovo mijenja adresu, ovoga puta po jedanaesti put u karijeri i gleda ozbiljno da napadne rekort Iš Smita sa 13 različitih klubova.

Čikago, kao treća strana, koristi priliku da još jednom potvrdi ono što već godinama jeste - tim bez jasne sportske ambicije, zarobljen na granici plejh ina, ali sa konstantnom potrebom da gomila imovinu.

Na površini, sve djeluje korektno. U suštini, svaki od ova tri kluba priznaje nešto o sebi.

Klivlend - kada računica pobijedi ambiciju

Za Kavalirse je ovo, prije svega, finansijski potez. Klub je u sezonu ušao sa rosterom koji je bio projektovan za ozbiljan napad na vrh Istočne konferencije, (nema Bostona sad ili nikad... ha ha ha check again), ali i sa platnim spiskom koji je nemilosrdno probio granice drugog aprona.

Taj nivo potrošnje ne donosi samo porez na luksuz, već i operativna ograničenja koja praktično zamrzavaju mogućnost daljeg jačanja.

Zamjena Hanterove plate od 23,3 miliona dolara za kombinaciju Šredera i Keona Elisa (ukupno oko 16,4 miliona) donosi realno rasterećenje. Ne toliko u samom kepu, koliko u iznosu luksuznog poreza, koji se, prema procjenama, smanjuje za nekoliko desetina miliona dolara.

Klivlend ostaje iznad drugog aprona, ali udar je ublažen. Poruka je jasna: fleksibilnost je važnija od kontinuiteta, koji je zapravo i izostao ove sezone.

Košarkaški, potez je daleko problematičniji. Hanter je bio jedan od rijetkih krilnih igrača u rosteru koji je mogao da zatvori više pozicija, preuzme fizički zahtjevne defanzivne zadatke i ne traži loptu u napadu. Njegov učinak ove sezone jeste bio slabiji, ali strukturalna vrijednost ostaje.

Šreder dolazi kao odgovor na problem koji Klivlend vuče još od ljeta – odlazak Taj Džeroma. Njegova uloga trećeg beka prošle sezone bila je ključna, a pokušaj da se ona popuni dovođenjem Lonza Bola završio se kao potpuni promašaj. U tom smislu, Šreder donosi instant ofanzivni impuls. Ali donosi i pitanje uklapanja.

U ekipi u kojoj su Donovan Mičel i Darius Garland dominantni ball-handleri, Šreder nije prirodna dopuna, već još jedan igrač koji traži ritam kroz loptu.

Njegova karijera to jasno pokazuje. Atlanta, Oklahoma, Los Anđeles Lejkersi, Boston, Hjuston, Toronto, Bruklin, Golden Stejt, Detroit, Kingsi - pa opet selidbe. Ovo je njegov jedanaesti NBA klub.

Ne zato što ne vrijedi, već zato što rijetko predstavlja dugoročno rješenje. Uvijek je između: previše dobar da bude marginalac, previše specifičan da bude temelj. Ili što bi dr Nele rekoa "preslab za kik boks, prejak za rock'n'roll".

Kada dože reprezentativna košarka nema toga ko se ne pita "kako ovaj momak nije lider nekog NBA tima".

Keon Elis je zanimljiv dodatak, ali u ovom trenutku tek projekat. 3-and-D profil, energija, defanzivna disciplina.

Ipak, u hijerarhiji Klivlenda on je tek četvrta opcija na bekovskim pozicijama. Bez dodatnog poteza, njegova uloga će biti epizodna, i to je možda najveća šteta.

"Uvijek nasmijani" smatra da bi u pravom timu on mogao baš da zablista, i nije da sam daleko od takvog mišljenja.

Klivlend je ovim trejdom kupio vrijeme i smanjio trošak. Nije riješio ključne probleme.

Sakramento - povratak osnovama

Ako postoji tim kojem je bio potreban korektiv, to su Kingsi. A ne možemo toliko da zezamo "Nasmijanog".

Sezona u kojoj su pokušali da koegzistiraju sa viškom bekova, nejasnom hijerarhijom i defanzivnim kompromisima pokazala je sve slabosti takvog pristupa.

Dodavanje Šredera i Rasela Vestbruka u isto ljeto djelovalo je nelogično tada, a na terenu se pokazalo još problematičnijim.

Dovođenje Di’Andre Hantera je pokušaj povratka strukturi. I to uprkos činjenici da Hanter dolazi iz vjerovatno najslabije sezone u karijeri.

Brojke su neumoljive: pad u poenima, pad u procentima šuta, posebno za tri poena. Ali Sakramento ne traži Hantera kao primarnu opciju.

Njegova vrijednost je u ulozi. U paru sa Kiganom Marejem, kad se ovaj vrati u pogon, Kingsi konačno dobijaju krilnu liniju koja može da odgovori na fizičke zahtjeve Zapada.

Hanter može da čuva najopasnije protivničke krilne igrače, da preuzima, da zatvara linije dodavanja. U napadu, njegov zadatak je jednostavniji nego ikada: kazni višak, trči u tranziciji i ne remeti tok igre.

Kontekst je ključan. U Atlanti je često bio između uloga. U Klivlendu je bio dio sistema koji je već imao jasno definisane prioritete.

U Sakramentu dobija prostor da bude upravo ono što Kingsima nedostaje - stabilizator. Uz to, njegov ugovor za narednu sezonu (24,9 miliona dolara) daje klubu opcije. Produženje, ako se uklopi. Trejd-adut, ako se ukaže veća prilika.

Ovo nije potez koji garantuje iskorak, ali ima smisla.

Uz to u Kingsima se izgleda sprema prava "Remontada", pa su svi "nosioci" odjednom u izlogu - i Domantas Sabonis, Zak Lavine, Demar Derozan i Malik Monk.

Čekaju li nas neki novi Kingsi, ili će umjesto promjena da dobiju zamjene...ostaje da se vidi do 5. februara.

Čikago - kontinuitet bez pravca

Uloga Bulsa u ovom trejdu je najjednostavnija i nekako najtužnija.

Dario Šarić dolazi kao rezerva, vjerovatno iza Nikole Vučevića, sa minimalnim realnim uticajem na dugoročnu sliku. Njegov dolazak će vjerovatno značiti kraj za Dževona Kartera, ali suština posla nije u rotaciji.

Suština su dva pika druge runde. Još malo imovine, još jedno odlaganje odluke.

Čikago već godinama funkcioniše u zoni komfora između rebilda i takmičarske ambicije, bez jasne strategije. Ovaj trejd to samo potvrđuje.

Šarić je bio dobar u viziji kao rezervna petica za Jokića u Denveru (da godinama se popeo na poziciju centra, i ne samo to nego je imalo smisla nekako), ali ni Majk Meloun ni Dejvid Adelman ga nisu previše koristili.

Situacija se nije promjenila ni u prijestonici Kalifornije. Dario čeka vjerovatno da dođe do kvote za NBA penziju, prije nego se vrati u Evropu.

Ovo nije trejd koji se pamti po imenima. Pamtiće se po onome što je otkrio. Klivlend je pokazao da finansijska fleksibilnost ima prednost nad agresivnim napadom na vrh, odnosno osjećaj da kada nije sve kako je izgledalo na početku, treba pravovremeno reagovati.

Sakramento je priznao greške i pokušao da ih ispravi.

Čikago je ostao vjeran sebi, ma šta to značilo.

Možda je ovo uvod u ono što nas čeka do 5. februara u ligi generalno, ali čekamo nove poteze ekipa, sa posebnim osvrtom na Kingse.