Šta se desi kada se iluzija stabilnosti raspadne: Priča o Monaku i krhkosti Evrolige

Uzdizanje Monaka u evropskoj košarci nije bilo rezultat jednog ljeta, jednog transfera ili jedne finansijske injekcije. Počelo je znatno ranije i imalo je jasnu tačku preokreta.

Dolazak Zvezdana Mitrovića na klupu 2015. godine označio je početak ozbiljnog projekta u Kneževini.

U sezoni u kojoj je preuzeo tim, Monako je izborio plasman u prvu ligu Francuske, a ubrzo potom uslijedila su tri uzastopno osvojena Kupa Francuske. Klub je dobijao konture, identitet i ono najvažnije - kontinuitet.

Drugi Mitrovićev mandat, započet 2020. godine, bio je i najvažniji. Osvajanjem Eurokupa, Monako je prvi put ušao u Evroligu (na tom putu je savladao i Budućnost, a kao navijača me i dalje boli što se nakon brejka "plavo-bijelih" druga utakmica nije igrala u Podgorici nego u Ljubljani zbog glupih COVID protokola).

U tom smislu, Mitrović nije samo trener koji je osvojio trofeje, već figura koja je postavila DNK Monaka. On je "krivac“ za uspon kluba, u najčistijem sportskom značenju te riječi. Sve što je uslijedilo kasnije, uključujući dolazak velikih imena i konstantno prisustvo u vrhu Evrolige, nadovezivalo se na tu osnovu.

Mislite da su u klubu umijeli da cijene takav doprinos... ima ta izreka, evropska, da između termina Francuz i riječi, khm khm "asshole" često stoji znak jednakosti.

U maju 2025. Monako je igrao finale Evrolige protiv Fenerbahčea i obilježio drugo učešće na Final Fouru u posljednje tri sezone. Klub je u tom trenutku važio za jednu od najambicioznijih i najstabilnijih organizacija u evropskoj košarci.

Sportski rezultati, kontinuitet nastupa u vrhu, super jaki roster, i reputacija projekta stvarali su sliku sigurnosti.

Manje od godinu dana kasnije, ta slika se raspada.

Danas Monako zavisi od direktne intervencije Kneževine kako bi se izbjegao potpuni finansijski kolaps. Razlog nije sportski pad, već duboki problemi u finansijskoj konstrukciji kluba, koji su dugo ostajali ispod površine.

Većinski vlasnik Monaka je Aleksjej Fedorjčev, ruski biznismen i vlasnik Fedcom grupe. Njegovi problemi postaju ozbiljni nakon 2022. godine i ruske invazije na Ukrajinu. Evropske institucije pojačavaju nadzor nad njegovim poslovanjem, a sankcije Evropske unije dovode do zamrzavanja bankarskih računa i nekretnina. Posljedice se reflektuju i na funkcionisanje kluba.

U početku, kriza se amortizuje improvizacijama. Kašnjenja plata i obaveza prema dobavljačima rješavaju se korišćenjem alternativnih bankarskih kanala. Spolja, Monako i dalje djeluje stabilno. Rezultati na terenu održavaju privid normalnosti.

Ali u posljednjih godinu i po dana situacija se značajno pogoršava.

Jedan od prvih ozbiljnih signala dolazi prošlog ljeta, kada Evroliga odlučuje da Monaku ne dodijeli višegodišnju licencu. U tom trenutku, odluka se tumači kroz infrastrukturu i kapacitet dvorane (što je uvreda za termin dvorana, više je fiskulturna sala neko boljostojeće srednje škole u Crnoj Gori), ali je vremenom postalo jasno da razlozi nijesu bili isključivo tehničke prirode. Evroliga je već tada procjenjivala finansijski rizik koji prati klub.

Problemi Fedcom grupe postaju vidljivi i van Monaka. Skweek, striming platforma u vlasništvu Fedcoma i nosilac TV prava Evrolige u Francuskoj, ulazi u spor sa ASVEL-om zbog neisplaćenih sredstava iz sponzorskog ugovora. Klub iz Liona, predvođen Tonijem Parkerom, sudskim putem dolazi do preostalog novca. Nedavni štrajk zaposlenih u Skweeku, zbog kašnjenja plata, dodatno potvrđuje dubinu krize.

U Monaku, problemi ubrzo ulaze u svlačionicu. Kako prenose francuski mediji, igrači su 13. januara bili nadomak štrajka uoči utakmice francuske lige protiv Gravelin-Dankirka. Štrajk je izbjegnut tek nakon djelimične isplate plata za novembar. Plate za decembar ostaju neisplaćene, dok januarske obaveze dolaze na naplatu.

Nestabilnost se širi i na administrativni nivo. Monako kasni sa uplatom luksuznog poreza prema francuskoj ligi, što dovodi do zabrane registracije novih igrača. Kori Džozef, iako je potpisao ugovor početkom decembra, i koji je trebao da bude ogromno ime i pojačanje, nikada ne debituje za klub i ubrzo prelazi u Olimpijakos.

Evroliga reaguje dodatnim sankcijama. Zbog dugovanja prema igračkim agencijama, Monaku se izriče kazna od 300.000 eura i zabrana registracije novih igrača. U tom kontekstu dolazi i vijest o renegocijaciji ugovora Majka Džejmsa, koji se skraćuje do kraja tekuće sezone. Kada i nosilac projekta ulazi u zonu neizvjesnosti, postaje jasno da klub ulazi u ozbiljnu krizu.

Intervencija Kneževine Monako tada postaje jedina realna opcija. Prema pisanju "L’Ekipa", lokalna vlast odlučuje da privremeno preuzme upravljanje klubom dok se ne pronađe novi većinski vlasnik. Klub potvrđuje da se nalazi u strukturiranoj tranzicionoj fazi, uz poruku da su sportske aktivnosti stabilne i da se radi na dugoročnom rješenju.

U praktičnom smislu, Kneževina preuzima odgovornost kako bi spriječila kolaps na svim nivoima i omogućila prelaz ka finansijski održivijem modelu. Radi se o privremenoj stabilizaciji, dok se paralelno traži novi investitor.

Na terenu, kontrast ostaje izražen. Monako ima skor 15:10 u Evroligi i to nakon tri vezana poraza (Zvezda, Real, Virtus), trenutno su van sigurne zone plej-ofa. U domaćem prvenstvu, uprkos administrativnim kaznama, klub i dalje drži prvo mjesto. Sportski rezultati nijesu nestali, ali su postali sekundarni u odnosu na finansijsku realnost.

Slučaj Monaka jasno ukazuje na krhkost sistema u kojem funkcioniše Evroliga. Ako klub koji je godinama važio za finansijski stabilan, sa dva Final Foura u tri sezone, može da se nađe pred kolapsom, onda problem nije izolovan. To je sistemski signal.

Evroliga traži sve veća ulaganja, dok prihodi klubova ne rastu istim tempom. Model koji zavisi od jednog finansijera funkcioniše samo dok ne dođe do spoljnog poremećaja. Kada se to desi, stabilnost se raspada brzo.

Monako je u tom smislu ogledalo čitavog ekosistema. Projekat koji je godinama djelovao čvrsto sada pokazuje koliko je tlo ispod površine bilo tanko. Bez strukturnih promjena, slični scenariji neće ostati izuzetak, već nažalost pravilo.

A u ratu Evrolige i NBA Evropa na kraju će se sve "zavrtjeti" oko finansijske stabilnosti.