Saša Ibrulj - Bez rukavica

Taktička nadmudrivanja, previše opreza i minimiziranje rizika. Tako smo ove sezone opisivali većinu utakmica između najbolje plasiranih timova Premijer lige, odnosno onih kojima volimo tepati kao derbijima. Sarajevo i Zrinjski su nas u subotu počastili nečim sasvim drugačijim - pomalo haotičnim, opuštenim, (dovoljno) kvalitetnim i zabavnim. Uz to, činjenica da je na kraju slavilo Sarajevo (2-1) vjerovatno nam je dalo i konačni odgovor na pitanje može li Zrinjski sustići Borac, ali i otvorilo neka nova važna pitanja za izvjesno drugoplasiranog i trećeplasiranog iz ove sezone.

Razlog u skidanju rukavica i uživanju u utakmici možda možemo tražiti u činjenici da su i jedni i drugi djelovali rasterećeni. Naravno, mnogo je još ostalo da se igra, mnogo je bodova u igri i u teoriji je sve moguće, ali to što je Borac u Prijedoru nastavio seriju pobjeda, a Široki i Velež propustili slaviti olakšalo je ulazak u derbi - na različite načine - i Mariju Cvitanoviću i Igoru Štimcu. Prosto je ulog na stolu bio manji.

Ove dvije ekipe imali su svoje probleme ove sezone - koje je iskoristio Borac - ali su isto tako nakrcane individualnim kvalitetom. Uz to, kroz čitavu su sezonu imali jako dobru defanzivnu strukturu, pa su se te dvije stvari istakle i u ovakvoj utakmici. Zrinjski je izašao visoko, pokušao pritisnuti Sarajevo, a to je otvorilo veliki prostor kojeg su domaći znali koristiti. A kada na terenu imate toliku koncentraciju individualnog kvaliteta, te u isto vrijeme ekipe koje su po inerciji dobro organizovane, ali i spremne da napadnu, onda može doći i otvaranje kakvog smo gledali na Koševu.

Tako smo imali prvih 25 minuta visokog inteziteta; mnogo trke, otvorenog garda, na kraju krajeva i tri gola, ali i još nekoliko ozbiljnih šansi na obje strane. Istina je i da je, kao što je to poslije utakmice objasnio Štimac, drugi gol umrtvio prvo poluvrijeme, ali manje promjene koje su oba trenera napravila na odmoru - u svlačionici su ostali najmanje raspoloženi igrači - zadržale su zanimljivost ovog duela. Zrinjski nije odustajao od napada, Sarajevo nije odustajalo od pokušaja da kroz tranziciju kazni ogromne rupe koje su se otvarale na drugoj strani.

I koliko god da je individualni talent bio važan za ovu utakmicu, utisak je i da je individualno dokazivanje razlog zašto nismo vidjeli i koji gol više. To što je ulog za ova dva tima donekle manji, automatski znači da je za neke od igrača veći. Neki žele pokazati da nisu bili pogrešna investicija, drugi da imaju mjesta u narednoj sezoni, treći prosto traže svoje mjesto pod suncem, ovdje ili negdje drugo - prevelika želja da se individualno napravi razlika vodila je u veliki broj tehničkih grešaka i upropaštenih situacija.

Ova utakmica je dala i širi kontekst sezone, posebno kada su u pitanju oba trenera.

Mario Cvitanović nakon utakmice je govorio o tome da sezona nije završena, ali praksa nam je pokazala da su i Velež i Široki Brijeg preslabi da bi ugrozili treće mjesto Sarajeva. Kup je već izgubljen, prvenstvo također, pa to ekipu s Koševa ostavlja s mnogo vremena i prostora za razmišljanje i jasno je da oni to trebaju iskoristiti - iako to ponavljamo već par sezona - kako bi gradili temelje za narednu sezonu. Ključno je, naravno, pitanje povjerenja u Cvitanovića i njegove metode i na tome će se pokazati koliko je vlasnik Ismir Mirvić spreman dobro procijeniti situaciju nakon još jedne slabašne sezone. Sarajevu već godinama nasušno fali kontinuiteta - prije svega ekipe, trenera, organizacije, a onda vjerovatno kao posljedica svega toga i rezultata.

S druge strane, ova utakmica je za Zrinjski vjerovatno potvrdila neizbježno. Borac je neuhvatljiv. Naravno da u Mostaru neće odustati, ne mogu i ne smiju, ali teško je vjerovati da Banjalučani mogu ispustiti dvanaest bodova prednosti i proslavu titule prvaka. Ali (i) ova utakmica je još uvijek aktualnog prvaka Bosne i Hercegovine također gurnula pred ogledalo.

Igor Štimac u Mostar je došao kako bi odmijenio Marija Ivankovića i donio prije svega napredak u igri Zrinjskog. Jer to je ono što se, barem je takav utisak bio sa strane, najviše zamjeralo domaćem treneru. I treba biti pošten i reći da je Štimca dočekala kvalitetnija i izjednačenija liga nego je bila prošle sezone - liga koja je njega malo i iznenadila - ali i ozbiljniji imperativ u Evropi.

I dok je evropski cilj ispunjen, realnost je da se Štimac mnogo slabije snašao u domaćem okruženju. Argument za to su prije svega rezultati - Zrinjski je za 28 kola skupio 56 bodova, što je za čak 14 manje nego u isto ovo vrijeme prošle sezone. Štimčev broj osvojenih bodova po utakmici je najmanji od svih trenera Zrinjskog još od Harija Vukasa; spustimo li to na nivo isključivo Premijer lige BiH, s 2.0 i dalje je ispod Ivankovića (2.35), Željka Petrovića (2.53), Krunoslava Rendulića (2.32) i Sergeja Jakirovića (2.31), redom trenera koji su mu prethodili.

Štimac je u 28 utakmica upisao šest poraza - Ivanković je toliko imao u 40 ligaških utakmica, a Jakirović jedan više u čak njih 65. I koliko god da u boljoj konkurenciji i većem opterećenju zbog Evrope, pa dijelom i u problemu s povredama, postoje donekle objektivni faktori za takve brojke, jasno je i da na Štimca - koji se za sada fokusira na izgovore i alibije - pada veliki dio odgovornosti. Jer, i to je suština s obzirom na razlog zbog kojeg je doveden umjesto Ivankovića, ovaj njegov Zrinjski nije podigao igru na viši nivo.

Činjenice kažu je Zrinjski ove sezone bodove gubio u duelima sa sedam premijeligaša, što ostavlja samo Slogu (kojoj gostuju narednog vikenda) i Radnik (s kojim su prošle srijede remizirali u Kupu) kao ekipe protiv kojih je Štimac ove sezone uzeo puni plijen. Uz to, Zrinjski je u ovih 28 utakmica zabio 35 golova - lani je na toj cifri bio nakon 18 utakmica, preklani nakon 16, u sezoni 20/21 kad su propustili Evropu nakon 28. kola su bili na 39 golova, a da pronađemo slabiji učinak morali smo otići sve do sezone 2012/13, u kojoj je Zrinjski završio kao deveti.

Tako je u neku ruku i ovaj derbi sa Sarajevom potvrdio da Zrinjski ima individualni kvalitet i veliki potencijal, ali da je Igor Štimac ove sezone iz njega previše rijetko izvlačio najbolje. Rezultat u Evropi je napravljen, jedan trofej je još u igri, ali za klub koji je uspostavio dominaciju u domaćem fudbalu ostaje pitanje koliko im je zaista Igor Štimac pozitivnog donio. I koliko će stajati uz njega.