Belgijski Drugi jul
Od Tilemansa, Garsije i momaka Belgijanci su dobili novi Drugi jul, zbog kog sada „crveni đavoli“ imaju i sedmi jul i veliku šansu da na turniru dočekaju 14, proslave osmu godišnjicu jedine medalje sa Mundijala.
04.07.2026. 06:00 h
Da nije bilo 2. jula 1776, ne bi bilo američkog „Četvrtog jula“. Tog dana Kongres je usvojio „Li rezoluciju“, kojom je izglasana nezavisnost 13 kolonija od krune britanskog kralja Džordža III, a dva dana kasnije usvojena je i čuvena „Deklaracija o nezavisnosti“.
Mnogo toga što je ostalo u istoriji desilo se 2. jula. Skoro vijek ranije Tomas Saveri je predstavio prvi patent parne mašine, 1698. godine, što je bio temelj za revolucionarno otkriće Džejmsa Vata.
Drugog jula 1881. izvršen je atentat na 20. predsjednika SAD Džejmsa Garfilda, a 1900. poletio je prvi cepelin. Pedeset šest godina kasnije Elvis Prisli je objavio prvu ploču, a 1961. Ernest Hemingvej je izvršio samoubistvo, kad već nije uspio da izazove smrt silnim avanturama.
Naprimjer, film „Boys in the hood“ izašao je 1991. godine, sedam godina nakon toga Džej Kej Rouling je predstavila svijetu „Dvoranu tajni“, drugu knjigu o Hariju Poteru.
Mihael Šumaher je svoju petu titulu u Formuli 1 osvojio 2. jula 2006, dvije godine prije nego što su Superoniksi preseljeni iz Sijetla u Oklahomu i postali Siti Tander, budući NBA šampion.

Drugi jul posebno mjesto ima u Belgiji. Tog dana nije državni praznik, iako bi mogao da postane od ove godine. Nije ni naročito poseban jer je 1970. godine na taj datum sletio prvi Boing u Brisel. Fudbal je razlog što se pamte vreli ljetnji dani i u centru Evrope, a najviše zbog velikih preokreta koje je imala belgijska reprezentacija baš drugog jula.
Posljednji, najveći na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, desio se u prvom satu drugog julskog dana po centralnoevropskom vremenu, kada je budna bila cijela Belgija i zajedno, na trgovima, gledala čudo koje je kreirala ekipa u koju je malo ko vjerovao – čak i oni na terenu "Lumen filda" u Sijetlu.

Podvig Jurija Tilemansa i drugova bio je potvrda da se istorija ponavlja – Kapiten „crvenih đavola“ je najkasnijim golom u istoriji Mundijala, u 125. minutu utakmice sa Senegalom, brutalno kaznio rivala koji se već vidio na putu ka novom četvrtfinalu samo 40 minuta ranije. Nije to bio jedini preokret u kom je vezista Aston Vile učestvovao igrajući za reprezentaciju koji može da se mjeri sa Burgijinim „Sanderlendom protiv Lidsa“.
Osam godina ranije, doduše s klupe, takođe 2. jula gledao je kako istu stvar čine Fertongen, Felaini i Šadli protiv Japana, takođe na startu nokaut-faze Mundijala. „Remonte“ u Rostovu dobio je novi čin u gradu Supersoniksa, Nirvane, Perl Džema, na stadionu NFL šampiona Sihoksa, a Belgija novu nadu da zlatnu generaciju može da pošalje u penziju čudom.
Da li povratak u Sijetlu može da bude simbol povratka na staze uspjeha iz Rusije, makar ovog ljeta, i impuls za De Brujnea, Kurtou i Lukaku da preko Amerike, koja je bez oštrice mača zvane Balogun, imaju svoj „the last dance“? Nakon svega viđenog teško, pogotovo što su u tom dijelu žrijeba Španija, Portugal i Francuska, ali san o tome je produžen još jednim belgijskim povratkom.

Povratak u veliko NBA finale baš sa Sijetlom imao je Džordan 1996. godine, Muhamed Ali u Atlanti 1970. protiv Džerija Kverija. Povratak je imao i upravo Elvis 1968 sa „Kambek specijalom“, a sjetimo se koliko se govorilo o povratku braće Galager i oživljavanju Oejzisa 2024.
Belgija ima dva velika povratka, dva spašavanja uloge favorita i ostanka na Mundijalu koji ulaze u rang najvećih. U svemu ubjedljivo prednjače Brazil sa 16 i Njemačka sa jednim manje preokretom na Prvenstvima, s tim što su „panceri“ stvorili „Čudo u Bernu“.
Četvrtog jula 1954. godine, na turniru u zemlji Fife, „elf“ je šokirao moćnu Mađarsku i osvojio prvu od četiri krune. I to kako!
Puškaš, Kočiš, Cibor, Hidegkuti i „laka konjica“ pregazili su sve do finala na Vankdorf stadionu – uključujući rezerve Zapadne Njemačke 8:3 u drugom kolu grupe. Tada je selektor budućeg šampiona Sep Herberg, nakon pobjede nad Turskom 4:1, želio da čuva najjače snage za polufinale, pa je o drugom mjestu morao da rješava u dodatnom meču sa Turcima koji je dobio 7:2.
„Panceri“ su u nokaut fazi dobili Jugoslaviju sa Boškovim, Mitićem, Bobekom i Milutinovićem 2:0, potom Austriju 6:1, a Mađari finaliste sa Marakane četiri godine ranije - i Brazil i Urugvaj sa po 4:2.
Djelovalo je da će trofej Žila Rimea putovati Dunavom ka istoku, ne Rajnom ka sjeveru. Pogotovo nakon što je već u osmom minutu finala bilo 2:0 za Mađarsku nakon golova Ferenca Puškaša i Zoltana Cibora. Svega dva minuta kasnije Maks Morlok pokrenuo je „Wunder von Bern“, jedan od najvećih trenutaka njemačkog sporta na putu pokajanja nakon Drugog svjetskog rata, a zaokružio ga je Helmut Ran, legendarni dvostruki strijelac, zaključno sa golom u 84. minutu za prvu titulu „majnšafta“, koji je, za razliku od Urugvaja i Italije, prvu zvjezdicu ušio nakon trofeja van svoje zemlje.

Na tom istom turniru u Lozani, Austrija je eliminisala domaćina na putu ka polufinalu sa Zapadnom Njemačkom, preokretom nakon još većeg zaostatka u meču s najviše golova u istoriji Mundijala. Slavila je 7:5 iako je nakon 19 minuta Švajcarska vodila 3:0! Iz minusa od 3:0 vratio se još Euzebiov Portugal, protiv Sjeverne Koreje 1966. u Liverpulu. Tada je portugalski „Crni biser“ dao četiri komada u nizu, završilo je 5:3, a Portugal je u polufinalu eliminisao Bobi Čarltona.
Zbog preokreta se ovi mečevi danas prepričavaju, a prepričava se i kako su „crveni đavoli“ pobjegli ispod katane 2018. godine u Rostovu. Nakon demonstracije sile u grupi sa Engleskom, Tunisom i Panamom i sve tri pobjede, za rivala u osmini finala Mundijala dobili su Japan, koji je zbog manje žutih prošao kao drugi u grupi ispred Senegala. Tako je zakazao duel sa Belgijancima 2. jula 2018. na Rostov areni i šokirao ih na početku drugog poluvremena. Svi su očekivali lak posao za ekipu Roberta Martineza, koja skoro dvije godine nije imala poraz i samo jedan takmičarski remi u tom periodu, ali Japan je, kao jedini predstavnik Azije u nokaut fazi, bio riješen da kreira iznenađenje.
Preživio je nalete Azara i Mertensa u prvom poluvremenu, pa preko Haragučija i Inuia imao početak drugog dijela iz snova i u 52. minutu vodio 2:0. Belgija se brzo vratila, čudnim golom Fertongena glavom u 69. minutu, a 2:2 postavio je Felaini na centaršut Azara u 74. minutu. I onda, 20 minuta kasnije perfektna kontra: Kurota je poslao De Brujnea u prostor, Kevin sjajno pronašao Munijea na desnoj strani, Azar, Lukaku i Šadli su jurili vjerujući u čudo, koje je stiglo. Kao i osam godina kasnije bek Belgije je centaršutem tražio Lukakua, Romelu odradio jedan od najinteligentnijih poteza u karijeri i bez dodira s loptom asistirao Naseru Šadliju koji je postao heroj nacije. Sve to se zbilo u 4. minutu sudijske nadoknade. Japan je i u Kataru i u Americi ispao nakon što je vodio – protiv Hrvatske i protiv Brazila.

Belgija je prošla dalje, potom eliminisala Brazil, pa stala protiv budućeg prvaka Francuske u polufinalu, a u Sankt Peterburgu 14. jula protiv Engleske došla do najvećeg uspjeha – trećeg mjesta na svijetu.
Kao što su na jugu Rusije vjerovali Šadli i saigrači u pobjedu nad „plavim samurajima“ tako je na krajnjem sjeverozapadu Amerike vjerovao u Juri Tilemans osam godina kasnije. Njegova ljutnja na saigrače tokom druge pauze za osvježenje meča šesnaestine finala sa Senegalom, pri zaostatku 2:0 govorili su dovoljno.
Kapiten Belgije, a tu ulogu ima i pored Kurtoue, De Brujnea ili Lukakua, bio je ljut i na sebe, zbog sopstvenih pogrešnih odluka, ali je bio spreman da mijenja dok je postojala šansa. Bio je spreman i Rudi Garsija, koji je, voljeli ga ili ne, pokazao hrabrost da izvede prve zvijezde u napadu, De Brujnea i Dokua i oslonio se na energiju mlađih i svježijih. I pogodio je.

Belgija je nagrađena za upornost i prilagođavanje, ali i čašćena od strane rivala koji je igrao 85 minuta. Senegal kao da je bio na meču Afričkog kupa nacija, a na terenu bio zambijski sudija Jani Sikvaze, poznat više po tome što je okončao duel Malija i Tunisa u 86. minutu, više nego što je tri puta sudio na Mundijalima, zanimljivo od toga dva puta Belgiji.
Baš u 86. minutu Munije se pojavio po desnoj strani i asistirao Lukakuu za 2:1 i tada je bilo jasno da nije gotovo. Produžetak je donio Juri Tilemans, sa 172 centimetra ubjedljivo najniži na terenu, na centaršut narednog najnižeg, Leandra Trosara, čovjeka kom se kapiten propisno izvikao na kraju „treće četvrtine“ i ušao u sukob sa njim. Belgijanci su sve to prebrodili, preživjeli očajničke napade mladih „lavova teranga“ i na kraju iskoristili još jedan poklon.
Lamin Kamara je bio jedna od grešaka Papa Ćiaua, iako starter u svim mečevima grupe i jedan od najboljih na sredini. Mladi vezista Monaka previše je bio nesiguran po ulasku u igru, a najveću grešku napravio je u želji da očisti opasnost – zapravo je počistio Tilemansa i servirao mu penal, a čovjek sa 10 godina reprezentativnog iskustva, iako još nema 30 godina, bio je najhladniji egzekutor u najvrelijem trenutku turnira. Toliko siguran da bi mu svaki Belgijanac povjerio život u 125. minutu meča na biti ili ne biti.
Od Tilemansa, Garsije i momaka Belgijanci su dobili novi Drugi jul, zbog kog sada „crveni đavoli“ imaju i sedmi jul i veliku šansu da na turniru dočekaju 14, proslave osmu godišnjicu jedine medalje sa Mundijala.
Sedmi jul biće prilika da se Amerikancima pokvari najveći praznik, „Independence day“, baš u Sijetlu, baš u domu NFL šampiona i Perl Džema i ugasi san domaćina o novom plasmanu u top 8.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram