Kraj Vengerove ere

O važnosti Arsena Vengera za istoriju Arsenala govori njegova statua ispred Emirejtsa, zlatni pehar Premijer lige u „Dijamantskom klubu“ na stadionu, promjena filozofije tima... Subjektivno, prilično ubjedljivo i to što su dječaci u školi, naivno i simpatično, vjerovali da je klub iz sjevernog Londona dobio ime po francuskom profesoru.

Revolucionar iz Strazbura i dalje je menadžer sa najdužim stažom na klupi jednog tima u doba Premijer lige – samo je Ser Aleks Ferguson duže vodio Junajted u modernoj eri fudbala, gotovo 27 godina, ali godinu manje od Vengera od kad takmičenju nosi naziv koji ima danas.

Sa 21 godinom i osam mjeseci Venger djeluje nedostižan u doba trenerskih vrteški, a uz stare rivale iz zlatne ere Barklis Premijer lige samo su Mojes (11 godina i tri mjeseca u prvom mandatu u Evertonu) i Gvardiola (tačno 10 godina u Sitiju) imali dvocifren broj sezona u kontinuitetu. Na listi slijede Klop, legenda Vimbldona Džo Kinear, Hari Rednap sa Vest Hemom i ubjedljivi lider među aktuelnim menadžerima Mikel Arteta, koji je na polovini svoje sedme godine na klupi Arsenala.

Sezonu u kojoj brani dugo čekanu titulu Arteta dočekuje sa još većim ciljevima, nakon perfektnog otvaranja ljeta u Komjuniti šildu i Premijeršipu, uz dvije utakmice sa lepršavom igrom, koja podsjeća na dane kad je upravo Španac bio kapiten Vengerovog „vrtića“. I baš je to, kao i sam Arteta, posljednja konekcija sa Vengerovom erom, koja je, kada je riječ o igračkom kadru, od ovog avgusta završena.

Nakon skoro 20 godina u klubu Ris Nelson je završio svoju priču u Arsenalu i time su tobdžije ostale bez ijednog igrača koji je igrao pod Vengerom. Bilo je tako i prošle sezone, kada je nekada velika nada „Hejl Enda“ bila na pozajmici u Brentfordu, ali ovog ljeta Nelsonu je istekao ugovor sa klubom u koji je stigao sa osam godina i u kom je imao status najvećeg talenta.

Debitovao je u osvajanju posljednjeg Vengerovog pehara, Komjuniti šilda protiv Čelsija 2017. godine, i, objektivno gledano, nije ispunio očekivanja, jer je za skoro 10 sezona odigrao samo 50 ligaških mečeva, ukupno 90, dao četiri gola i namjestio dva u Premijer ligi, i bio na četiri pozajmice, zaključno za neubjedljivom u Brentfordu.

Reiss Nelson is BRILLIANT vs Bournemouth (Home) 04-03-2023 Watch on YouTube

„Ganeri“ će ga pamtiti po asistenciji i golu Bornmutu u velikom preokretu na Emirejtsu u martu 2023. godine, kojim je održao Arsenal u trci za Sitijem, još jednoj neuspješnoj. Bio je to njegov posljednji uticaj na terenu, naredna sezona bila je početak pada, a kroz Fulam i Brentford nije uhvatio ritam ni da bude daleka bekap opcija za lijevo krilo na kom Arsenal trenutno ima samo jednog pravog igrača, Hristosa Colisa.

Upravo je lijevo krilo ono zbog čega strepe navijači engleskog prvaka, iako Colis ima početak priče iz sna. Grk je obukao crveni dres kao da je sam bio član čuvene akademije, ali je trenutno jedina opcija, nakon još jednog značajnog rastanka – Gabrijel Martineli spreman je za rekordni transfer u Al Hilal, kojim Arsenal razbija još jednu vezu sa erom Arsena Vengera – konačno nije očajni prodavac.

Prema navodima brojnih „transfer paparaca“ Simone Inzagi brazilskog reprezentativca dobiće za preko 65 miliona eura, što će biti apsolutni rekord Arsenala. Već skoro 10 godina, u decenijama kada je 100 miliona kao dobar dan, najskuplja „prodaja“ londonskih crvenih bio je Aleks Okslejd Čemberlejn, Liverpulu za 38 miliona. Odmah iza na listi je tadašnje čudo, Nikolas Anelka, Realu 1999. godine za 35 miliona eura. Gotovo nepojmljivo, jer je Arsenal u post Hajberi eri prodavao kapitene i zvijezde – Anrija (24 miliona eura), Vieiru (20 miliona), Fabregasa (34 miliona), Van Persija (30.7 miliona), Fermalena (19 miliona)...

Svota koja treba da stigne za Martinelija djeluje malo, s obzirom na to da ima samo 25 godina i ogroman premijerligaški staž, što je šampion Engleske, što je brazilski reprezentativac, što je u istom prelaznom roku Notingem forest platio Čelsiju preko 50 miliona eura za Liama Delapa, ali je velika pobjeda Arsenala jer je Gabrijel bio u posljednjoj godini ugovora. Uz to nema ulogu startera, iako je često bio džoker i akter važnih momenata i u posljednjoj sezoni.

Sportski direktor Andrea Berta pokazao se još jednom kao ključno pojačanje i od dolaska Italijana u klub Arsenal je značajno poboljšao svoj pregovarački položaj – na izlaznim vratima je treći najplaćeniji igrač u rosteru, Gabrijel Žezus, koji oslobađa preko 300 hiljada eura nedjeljne plate u budžetu, a Barselona je spremna da plati preko 10 miliona, odlazi i Fabio Viera, preko 40 miliona u kasu se slilo prodajom Trosara, Kiviora i Norgarda. Toliko je koštao Colis.

Sve to moglo bi da bude nešto na šta Arsenal nekada nije mogao da se osloni. Mada, pitanje je koliko su igrači spremni da napuste dobro plaćen posao u Londonu, u timu koji se takmiči za trofeje, pa makar to značilo grijanje klupe. Za sada Berta uspijeva to da riješi, ali je čini se, ostao bez vremena da popuni praznine, upravo po lijevom boku. Možda to bude Ezeova strana, ili Daumanova ili Maduekeova, kao ljevonogih fudbalera, a možda sve otvori prostor i za Itana Nvanerija, koji je kao klupski biser željan minuta i pažnje.

Arteta, kao jedina preostala poveznica sa Vengerovim Arsenalom koju svi vide, makijavelistički je raskinuo sa Arsenovim principima lijepog i direktnog fudbala i izgurao je „todbžije“ preko crte. Na početku nove sezone sve je djelovalo potpuno drugačije - Edegor i saigrači izgledaju rasterećeno i s osmjehom na licu, a Saka ponovo sija kao pravi Starboj. Nova imena su osvježila tim, koji, čini se još nije kompletan.

Tako Španac, iako na najčvršću odbranu dodaje nove blokove, poput Ezrija Konse, ima priliku da, nakon što je probio led debeo 22 godine čekanja, uspostavi sistem po Vengerovom uzoru i nadogradi ga u modernu fudbalsku mašinu.

Dobre navike ne treba mijenjati - tako treba čuvati „Hejl End“ i njegove pitomce, gajiti ljepotu igre koja je iz temelja promijenila „dosadni Arsenal“, očuvati pobjednički mentalitet i sjećanje na vengerovske kontranapade i akcije koje gube protivnika. Loše eliminisati – ziherašku igru i status slabog pregovarača.

Tako će Vengerov legat ostati i nakon njegove ere, ne samo kroz statuu ili zlatni trofej, kroz sat sa Hajberija koji krasi Emirejts, već kroz igru i najmlađe navijače koji će se pitati da li Arsenal nosi ime po Francuzu – po čovjeku o kom će se pričati generacijama kao o Herbertu Čepmenu.